Zajedništvo u Isusu
12 A molimo vas, braćo, da priznate one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu te vas opominju. 13 Cijenite ih osobito u ljubavi zbog njihova djela. Živite u miru među sobom!
14 Potičemo vas, braćo: poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima! 15 Gledajte da nitko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda revno nastojte oko dobra među sobom i prema svima!
Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!
1 Solunjanima 5:11
NISAM siguran tko je zadužen za gašenje svjetla i zaključavanje crkve nakon nedjeljnoga jutarnjeg bogoštovlja, ali znam jednu stvar o toj osobi: nedjeljni ručak će kasniti. To je zato što se ljudi vole zadržati nakon bogoštovlja i razgovarati o životnim odlukama, tugama, borbama i koječemu drugom. Užitak je gledati oko sebe dvadeset minuta nakon službe i vidjeti ljude kako još uživaju u međusobnom društvu.
Zajedništvo je ključni dio Kristolikog života. Bez povezanosti koja proizlazi iz druženja s drugim vjernicima, propuštamo mnoge prednosti toga što smo vjernici.
Primjerice, Pavao kaže: »Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kako to već i činite« (r. 11, K. S.). Pisac Poslanice Hebrejima se slaže s time. Piše da ne zanemarujemo druženje nego da »bodrimo jedni druge« (Hebrejima 10:25). Kaže i da se pritom potičemo »na ljubav i dobra djela« (r. 24).
Kao ljudi posvećeni životu za Isusa, pripremamo se za vjernost i služenje strpljivo tješeći malodušne i pomažući slabima (1 Solunjanima 5:14). Živimo li tako, uz Božju pomoć, uživat ćemo u istinskom zajedništvu i truditi se »oko dobra među sobom i prema svima!« (r. 15)
– Dave Branon
Bože, molimo te pomogni nam da velikodušno potičemo druge u ljubavi i suosjećajnosti.