Tiha vjernost Kristu

Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 4:1,2;9-12
1 Uostalom, braćo, molimo vas i opominjemo u Gospodinu Isusu: kao što ste naučili od nas kako trebate ugađati Bogu, tako i živite, da sve više napredujete.
2 Jer znate kakve vam dadosmo zapovijedi u ime Gospodina Isusa.
9 A za bratsku ljubav ne trebamo vam pisati jer ste sami od Boga poučeni da se ljubite među sobom. 10 Zaista, to i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. A molimo vas, braćo, da još više u tom napredujete 11 te da nastojite provoditi miran život i gledati svoj posao. Radite svojim rukama, kao što vam zapovjedismo, 12 da biste se pristojno vladali prema onima što su vani i da nikoga ne opterećujete.

… te da nastojite provoditi miran život i gledati svoj posao. Radite svojim rukama, kao što vam zapovjedismo.

1 Solunjanima 4:11

ISPRVA ga nisam primijetio.

Sišao bih na doručak u hotelu. U blagovaonici je sve bilo čisto. Švedski stol bio je popunjen. Hladnjak napunjen, posuda s hranom puna. Sve je bilo savršeno.

Onda sam ugledao njega. Neugledni čovjek napunio je ovo, obrisao ono. Nije privlačio pozornost na sebe. Ali što sam dulje sjedio, to sam se više čudio. Čovjek je radio jako brzo, sve je primjećivao i sve dopunjavao prije nego što nekome nešto zatreba. Uočio sam i njegovu usmjerenost na detalje. Sve je bilo savršeno – iako je to malo tko primijetio.

Promatrajući tog čovjeka, prisjetio sam se Pavlovih riječi Solunjanima: »… da brižno nastojite živjeti u miru, baviti se svojim poslovima i raditi vlastitima rukama,… « (r. 11,12,
K. S.). Pavao je razumio kako predan radnik može pridobiti poštovanje drugih – neprimjetno svjedočeći o tome kako Evanđelje može čak i naizgled malim djelima služenja drugima uliti dostojanstvo i svrhu.

Ne znam je li čovjek kojega sam toga dana vidio bio vjernik u Isusa, no njegova marljivost podsjetila me da se oslanjam na Boga i odražavam njegov put.

– Adam R. Holz

Oče, znamo da u tvom kraljevstvu nema beznačajnih poslova. Pomogni nam da ti svaki dan vjerno služimo.