Duhovna stvarnost

Plačite s onima koji plaču

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 11:32-37
32 Čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.« 33 Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja. 34 I upita: »Gdje ste ga položili?« Odvratiše mu: »Gospodine, dođi i vidi!« 35 Navrle Isusu suze. 36 Tada rekoše Židovi: »Vidite kako ga je ljubio!« 37 A neki od njih rekoše: »Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti da ovaj ne umre?«

Navrle Isusu suze.

Ivan 11:35

IRONIČNO za komičara, ali Rob je bio obuzet tugom. Njegov voljeni sin Henry umirao je od karcinoma. Budući da je većina ljudi reagirala suosjećajnim komentarima, Rob je očekivao nešto slično i od Henryjeve njegovateljice Rachel, kršćanke i majke iz Nigerije. Ali umjesto toga, Rachel je zateturala kao da je pogođena, zavijajući: »O, ne! O, Henry! O, Isuse Kriste, ne! Ne, ne, ne…«

Njezina je reakcija bilo spontano naricanje pred Bogom. Poslije je Rob rekao da je to najbolji odgovor koji je dobio. Napokon je netko uvidio njegovu bol i užas i nije pokušao sakriti osjećaje, nego ih je proživio s njim. Rachelina reakcija silno mu je pomogla.

Nakon što je njegov bliski prijatelj Lazar umro, Isus je glasno jecao, a ne hrabro suosjećao. Iako je znao da će uskrisiti Lazara od mrtvih, kada je vidio Mariju i Židove kako plaču, »u duhu se potrese i uzruja« (r. 33). Isusov odgovor Mariji i Marti dok su oplakivale bratovu smrt podsjeća i nas: »… plačite s onima koji plaču!« (Rimljanima 12:15)

Kao kršćani možemo biti u iskušenju umanjiti tuđu ili čak vlastitu bol, pokušavajući pronaći nešto dobro u svemu tome. Ali Isus je rješenje i naše tuge i naš suputnik u njoj. Njemu možemo iznijeti svoje jade i terete, znajući da imamo Boga koji plače s nama.

– Tanya Marlow

Isuse, hvala ti što vidiš naša slomljena srca i s nama si.