Nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima.

Luka 10:20

POZNAVALI smo Khaa više od godinu dana. Bio je dio naše crkvene »kućne grupe« koja se sastajala svaki tjedan i razgovarala o Bogu. Jedne večeri na našem redovitom sastanku spomenuo je da se natjecao na Olimpijskim igrama. To je rekao toliko usputno da mi je gotovo promaklo. Eto, nisam ni znala da poznajem olimpijca koji se natjecao za brončanu medalju! Pitala sam se zašto to prije nije spomenuo. Za Khaa njegova su sportska postignuća bila poseban dio njegove priče, no nešto drugo, važnije, bilo je ključno za njegov identitet: njegova obitelj, njegova zajednica i njegova vjera.

Događaj opisan u Evanđelju po Luki 10:1-23 govori o tome što je važno za naš identitet. Kad su se sedamdeset i dvoje ljudi koje je Isus poslao da govore drugima o Božjem kraljevstvu vratili, izvijestili su ga: »Gospodine, pokoravaju nam se u ime tvoje i zli dusi« (r. 17). Iako je Isus priznao da ih je opremio silnom moći i zaštitom, rekao je da su bili usredotočeni na pogrešnu stvar. Rekao je da razlog njihove radosti treba biti taj što su njihova »imena zapisana na nebesima«.

Ako smo svoje živote povjerili Isusu, bez obzira na postignuća ili sposobnosti koje nam je Bog dao, naš je najveći razlog za radost taj što su naša imena zapisana na nebu i što uživamo u njegovoj stalnoj prisutnosti u našim životima.

– Kirsten Holmberg

Nebeski Oče, hvala ti što si naša radost i smisao života.