Jedan dijeli obilno i sve je bogatiji,…

Izreke 11:24

NA dan svoga vjenčanja Gwendolyn Stulgis nosila je vjenčanicu iz snova. Zatim ju je dala – neznanki. Gwendolyn je vjerovala da haljina zaslužuje više od skupljanja prašine u ormaru. Ostale mladenke su se složile. Sada su se brojne žene povezale s njom putem društvene mreže – kako bi darovale ili dobile vjenčanicu. Jedna je darivateljica rekla: »Nadam se da će se ova haljina prenositi s mladenke na mladenku, dok se na kraju svoga životnog vijeka, zbog svih slavlja koja je prošla, jednostavno ne izliže ili možda potrga.«

Duh darivanja doista može izgledati kao slavlje. Kao što je zapisano: »Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti« (r. 24,25, K. S.).

Apostol Pavao naučavao je to načelo u Novom zavjetu. Opraštajući se s vjernicima u Efezu, blagoslovio ih je (Djela ap. 20:32) i podsjetio na važnost darežljivosti. Pavao je dao primjer vlastite radne etike koji trebaju slijediti: »Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati nego primati« (r. 35).

Biti velikodušan odražava Boga. »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao…« (Ivan 3:16, K. S.). Slijedimo njegov primjer.

– Patricia Raybon

Dragi Oče, molimo te otvori nam ruke da dajemo drugima s radošću i tvojom ljubavi u srcu.