Dobrodošlica tuđincu
19 Tako, dakle, više niste tuđinci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani, 20 nazidani na temelju apostola i proroka, a ugaoni je kamen sam Krist Isus. 21 Na njemu je sva građevina složena i raste u sveti hram u Gospodinu. 22 Na njemu se i vi izgrađujete u Božje boravište u Duhu.
Tako, dakle, više niste tuđinci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani.
Efežanima 2:19
U knjizi Everything Sad Is Untrue (Sve tužno je neistinito), Daniel Nayeri opisuje svoj mučan bijeg s majkom i sestrom iz izbjegličkog kampa do sigurnosti u drugoj zemlji. Jedan stariji par pristao im je pomoći, iako ih nisu poznavali. Godinama poslije Daniel još uvijek ne može to zaboraviti. On piše: »Možete li to vjerovati? Učinili su to iako se nismo poznavali. A da smo kojim slučajem bili zločinci, oni bi snosili posljedice. To je nevjerojatno hrabro, divno, ali i suludo.«
Ipak, Bog želi da pokazujemo tu razinu brige za druge. Poručio je Izraelu da bude dobar prema došljacima. »Ljubite ga kao sebe same! Jer sami ste bili stranci u egipatskoj zemlji« (Levitski zak. 19:34). On podsjeća nežidovske vjernike u Isusa – a to su mnogi od nas – da su jednom bili »udaljeni od Krista,… i bez udjela u savezima obećanja;«, nisu »imali nade« i bili su »bez Boga na svijetu« (Efežanima 2:12). Stoga zapovijeda svima nama bivšim strancima, i Židovima i nežidovima: »Gostoljubivost ne zaboravljajte…« (Hebrejima 13,2).
Sada odrastao, s vlastitom obitelji, Daniel s divljenjem gori o Jimu i Jean Dawson, koji su bili takvi kršćani da su dopustili obitelji iranskih izbjeglica živjeti s njima dok ne nađu vlastiti dom. Bog prima tuđinca. A mi?
– Mike Wittmer
Isuse, probudi u nama suosjećajnost prema strancima.