Kad Isus stane

Pročitajte: Evanđelje po Luki 18:35-43
35 Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36 Čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to. 37 Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin. 38 Tada povika: »Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!« 39 Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« 40 Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao, 41 zapita ga: »Što hoćeš od mene?« On zamoli: »Gospodine, učini da progledam!« 42 Isus mu reče: »Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.« 43 Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga.

Tada Isus stade i dade ga dovesti.

Luka 18:40

BOLESNA mačka danima je mijaukala, sklupčana u kutiji blizu moga radnog mjesta. Mnogih koji su prolazili pokraj nje nisu uopće primijetili ostavljenu mačku – sve dok nije došao Jun. Čistač ulica odnio je životinju kući, gdje je živio s dvama psima, nekadašnjim lutalicama.

»Stalo mi je do njih jer su to stvorenja koja nitko ne primjećuje«, rekao je Jun. »Vidim sebe u njima. Uostalom, nitko ne primjećuje čistača ulica.«

Dok je Isus hodao prema Jerihonu na putu za Jeruzalem, slijepac je sjedio i prosio pokraj puta. I on se osjećao neprimijećenim. Posebno onoga dana – kada je mnoštvo prolazilo i sve su oči bile uprte u Isusa – nitko nije stao pomoći prosjaku.

Nitko osim Isusa. Usred bučne gomile, on je čuo vapaj zaboravljena čovjeka. »Što hoćeš od mene?« Krist je upitao i dobio iskren, jednostavan odgovor: »Gospodine, učini da progledam.« Isus mu je rekao: »Progledaj! Tvoja te vjera ozdravila« (r. 41,42).

Osjećamo li se ponekad neprimijećenima? Ugušuju li naše vapaje ljudi za koje se čini da su važniji od nas? Naš Spasitelj primjećuje one koje svijet ne vidi. Zazovite ga u pomoć! Dok drugi prolaze, on će stati.

– Karen Huang

Dragi Isuse, hvala ti što nas čuješ kada te zovemo. Pomogni nam ići za tobom i štovati te cijelog života.