I kad odem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja.

Ivan 14:3

»KOD kuće je najljepše«, kaže Dorothy, udarajući petama svojih crvenih cipelica. U Čarobnjaku iz Oza to je bilo sve što je bilo potrebno da se Dorothy i Toto čudesno prebace iz Oza u svoj dom.

Nažalost, nema dovoljno crvenih cipelica za sve. Iako mnogi dijele Dorothynu čežnju za domom, pronaći dom – mjesto gdje pripadate – ponekad je lakše reći nego učiniti.

Jedna od posljedica života u vrlo užurbanom, promjenjivom svijetu je osjećaj odvojenosti – pitamo se hoćemo li ikada pronaći mjesto gdje doista pripadamo. Taj osjećaj također može odražavati dublju stvarnost, o kojoj piše C. S. Lewis: »Ako u sebi pronađem želju koju nikakvo iskustvo na ovom svijetu ne može zadovoljiti, najvjerojatnije je objašnjenje da sam stvoren za drugi svijet.«

U noći prije križa Isus je uvjeravao svoje prijatelje da postoji taj dom: »Mnogo je stanova u kući mojega Oca. Kad ne bi bilo tako, kazao bih vam. Jer idem pripraviti vam mjesto« (r. 2). Dom u kojemu smo dobrodošli i u kojemu smo voljeni.

No i sada možemo biti kod kuće. Dio smo obitelji – Božje crkve; i živimo u zajednici sa svojom braćom i sestrama u Kristu. Sve do dana kada nas Isus ne odvede u dom za kojim žude naša srca, možemo živjeti u njegovu miru i radosti.

– Bill Crouder

S Isusom smo uvijek kod kuće.