S Isusom za stolom
Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.
Marko 2:17
»PROKLET i bez nade«, tako je sebe opisao pisac crkvenih pjesama iz osamnaestog stoljeća William Cowper prije nego što je susreo Isusa. Nakon tri pokušaja samoubojstva i duljeg boravka u duševnoj bolnici, nikada se nije osjećao tako izgubljenim.
Jednog je dana pronašao Bibliju ostavljenu na klupi. Sjedio je i čitao o Isusovoj ljubavi i suosjećajnosti prema očajnicima poput njega. »Vidio sam toliko dobrohotnosti, milosrđa i ljubavi u ponašanju našeg Spasitelja prema jadnim ljudima da sam gotovo isplakao sve suze nakon toga otkrića, no upravo je to ona vrsta milosrđa koju je Isus iskazao meni.«
Dok je sjedio s Isusom na toj klupi, Cowper je sve više otkrivao istu ljubav koju su imali »carinici i grješnici« kad su jeli i pili s njim (r. 15). Oni su bili izopćenici, nevoljeni, očajni – »jadni«, kako je rekao Cowper. »Nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike« (r. 17, K. S.), rekao je Isus, objašnjavajući svoj izbor farizejima. Došao je poput »liječnika« za one koji su znali da su »bolesni«.
Ako vam se danas čini da sjedite »za stolom« grješnika, osjećajući se jadno ili beznadno, budite uvjereni da je to stol za koji Isus privlači svoj stolac. Onima koji znaju da su izgubljeni Isus govori: »Pođi za mnom!« (r. 14)
– Chris Wale
Dragi Isuse, hvala ti što si privukao svoj stolac da sjedneš s nama. Hvala ti za suosjećajnost i milost.