Božje remek-djelo
satkao me u krilu moje majke.
14 Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren;
veoma su čudesna tvoja djela;
sasvim poznaješ dušu moju.
15 Kosti moje ne bijahu ti skrivene
kad nastajah u tajnosti,
otkan u dubinama zemlje.
16 Oči me tvoje vidješe kao zametak;
u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani,
što su bili unaprijed određeni,
kad još ne bijaše ni jednoga.
17 A meni, o Bože, kako su predivne tvoje misli,
kako im je nedokučiv zbroj!
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska.
Ako im se kraju približim, još mi ti preostaješ!
Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren; veoma su čudesna tvoja djela; sasvim poznaješ dušu moju.
Psalam 139:14
IAKO je neuroznanost jako napredovala u razumijevanju kako funkcionira mozak, znanstvenici priznaju da su još uvijek u početnoj fazi. Oni razumiju građu mozga, neke njegove funkcije i dijelove koji reagiraju na okolinu, aktiviraju naša osjetila, izazivaju pokrete i sadržavaju osjećaje, ali još uvijek ne mogu shvatiti kako sve te interakcije pridonose ponašanju, percepciji i pamćenju. Božje nevjerojatno složeno remek-djelo – ljudski rod – još uvijek je tajanstveno.
David je priznao čudesnost ljudskog tijela. Uporabom metaforičkih izraza, slavio je Božju stvaralačku moć, njegovu suverenu kontrolu nad cijelim prirodnim procesom. David kaže: »… satkao me u krilu moje majke« (r. 13). Nastavlja: »Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna« (r. 14, K. S.). U davno doba razvoj djeteta u majčinoj utrobi smatran je velikom tajnom (Propovjednik 11:5). Čak i s ograničenim znanjem o složenosti ljudskog tijela, David je sa strahopoštovanjem i čuđenjem rekao: »Bože, kako su predivne tvoje misli,…« (Psalam 139:17-18).
Čudesna i predivno satkano ljudskog tijelo odražava moć i suverenitet našeg Stvoritelja. Naš jedini odgovor je strahopoštovanje, divljenje i zahvalnost!
– Marvin Williams
Dragi Bože, kakav si ti nevjerojatan Stvoritelj!