Kad žanješ svoju ljetinu na polju i zaboraviš koji snop na polju, ne vraćaj se da ga uzmeš! Neka pripadne strancu, siroti i udovici…<br>Ponovljeni zak. 24:19

Kad žanješ svoju ljetinu na polju i zaboraviš koji snop na polju, ne vraćaj se da ga uzmeš! Neka pripadne strancu, siroti i udovici…

Ponovljeni zak. 24:19

PRIJE nekoliko godina naša je crkva udomila izbjeglice koje su pobjegle iz svoje zemlje nakon burnih promjena u političkom vodstvu. Čitave su obitelji dolazile samo s onim što je moglo stati u malu torbu. Neke naše obitelji otvorile su svoje domove, čak i one koje su imale malo slobodnog prostora.

Njihova gostoljubivost odražava Božju trostruku zapovijed Izraelcima kada su ušli u obećanu zemlju (r. 19-21). I sami zemljoradnici shvaćali su važnost žetve. Usjevi su bili nužni da bi preživjeli do sljedeće godine. To čini Božju zapovijed »neka ostane došljaku, siroti i udovici« (r. 19, K. S.) zahtjevom za povjerenjem u njega. Izraelci su trebali biti velikodušni ne samo davanjem kada su imali dovoljno nego davanjem iz srca koje vjeruje Božjoj skrbi.

Takva je gostoljubivost također bila podsjetnik da su bili robovi u Egiptu (r. 18,22), potlačeni i živjeli u oskudici. Njihova velikodušnost bila je podsjetnik na Božju milost prema njima kada ih je oslobodio ropstva.

Vjernici u Isusa na sličan su način pozvani biti velikodušni. Pavao nas podsjeća: »… on je, premda je bio bogat, radi vas postao siromašan, da se vi obogatite njegovim siromaštvom« (2 Korinćanima 8:9). Dajemo jer je on dao nama.

– Matt Lucas

Oče, otvori nam oči za potrebe zanemarenih oko nas.