Ali sad teže za boljom, to jest nebeskom.

Hebrejima 11:16

VIŠE od dvjesto milijuna ljudi različitih vjeroispovijesti hodočasti svake godine. Tijekom stoljeća mnogim je hodočasnicima zadatak bio putovati na sveto mjesto kako bi primili neku vrstu blagoslova. Trebalo je doći do hrama, katedrale, svetišta ili drugog odredišta gdje se može primiti blagoslov.

Britanski keltski kršćani, međutim, drukčije su vidjeli hodočašće. Krenuli su bez cilja u divljinu ili su pustili svoje lađe da plove kamo god ih mora odnesu. Hodočašće je za njih značilo povjerenje u Boga na nepoznatom putu. Blagoslove nisu očekivali na odredištu, nego tijekom putovanja.

Jedanaesto poglavlje Poslanice Hebrejima bio je važan odlomak za Kelte. Budući da je život u Kristu značio napuštanje putova ovoga svijeta i hodanje zemljom kao »tuđinci i putnici« prema Božjem gradu (r. 13-16), njihovo životno putovanje bilo je njihovo hodočašće. Uzdajući se u Boga da će se brinuti za njih na njihovu teškom, neutabanom putu, hodočasnici su razvili onu vrstu vjere kakvu su živjeli biblijski heroji (r. 1-12).

Što trebamo naučiti, bez obzira na to pješačimo li ili ne: za one koji vjeruju Isusu, život je hodočašće u Božju nebesku zemlju. Staza je puna mračnih područja, slijepih ulica i iskušenja. Ali dok putujemo, nemojmo propustiti blagoslov Božjeg proviđanja tijekom puta.

– Sheridan Voysey

Bože, hvala ti što nas učiš produbiti vjeru u tebe.