Duhovna stvarnost

Zarobljeni u čokoladi

by · Published · Updated

Pročitajte: Jeremija 38:1-10
1 Šefatja, Matanov sin, Gedalija, Pašhurov sin, Jukal, Šelemjin sin, i Pašhur, Malkijin sin, čuše riječi što ih je upravio Jeremija svemu narodu: 2 »Ovako veli Gospodin: Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko prijeđe Kaldejcima, svoj će život dobiti kao plijen i živ će ostati. 3 Ovako veli Gospodin: Sasvim će sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci babilonskoga kralja; on će ga osvojiti.« 4 Tada rekoše knezovi kralju: »Daj pogubiti toga čovjeka, jer on plaši ratnike, koji su ostali u gradu, i sav narod, kad govori takve riječi pred njima. Taj čovjek ne traži dobro ovome narodu, nego zlo.« 5 Kralj Sidkija odvrati: »Dobro, u vašoj je ruci! Kralj vam ne smije ništa uskratiti.«
6 I oni dadoše Jeremiju uhvatiti i baciti ga u cisternu kraljevića Malkije, koja se nalazila u stražarnici. Spustiše Jeremiju dolje o užetima. U cisterni nije bilo vode, nego samo glib, i Jeremija upade u taj glib. 7 Kad je čuo dvoranin Ebed-Melek, Kušit, koji je služio u kraljevoj palači, da su Jeremiju bacili u cisternu, a kralj je upravo sjedio na Benjaminovim vratima, 8 ostavi Ebed-Melek kraljevsku palaču i reče kralju: 9 »Moj Gospodaru i kralju! Nepravda je što sve čine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su ga u cisternu tako da on umire od gladi jer u gradu više nema kruha.«
10 Tada kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz cisterne, dok nije umro!«

Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju pokazaste u njegovo ime, posluživši svete i služeći im.

Hebrejima 6:10

DVA su zaposlenika u tvornici čokolade upala u kotao s čokoladom. Ovo bi moglo zvučati kao početak šale – a možda i kao slatka nevolja za ljubitelje čokolade! Ali obojica su – iako neozlijeđeni – bili do struka u gustoj smjesi i nisu mogli izaći. Vatrogasci su na kraju morali izrezati rupu u kotlu kako bi ih oslobodili.

Kada se prorok Jeremija našao u glibu cisterne, priča je bila sve samo ne lijepa. Kao Božji glasnik objavio je stanovnicima Jeruzalema da žurno napuste grad jer će »grad pasti u ruke babilonskoga kralja« (Jeremija 38:3). Neki od dužnosnika kralja Sidkije zahtijevali su da Jeremiju pogube jer »plaši ratnike« (r. 4). Kralj je pristao i oni su spustili Jeremiju u cisternu u kojoj »nije bilo vode, nego samo glib« (r. 6).

Kada se jedan od kraljevih službenika – ni manje ni više nego stranac – založio za Jeremiju, rekavši da su ostali postupili zlo, Sidkija je shvatio da je pogriješio i naredio Ebed-Meleku da izvade »proroka Jeremiju iz cisterne« (r. 9,10).

Čak i kada činimo ono što je ispravno – poput Jeremije – ponekad ćemo se osjećati zarobljenima u blatu. Zamolimo Boga da nas ohrabri dok čekamo njegovu pomoć u nevoljama s kojima se suočavamo.

– Kirsten Holmberg

Bože, podrži nas dok ti nastojimo biti poslušni.