Utočište moje i Zaklone moj, Bože moj, u kojega se uzdam!

Psalam 91:2

NAKON što mu je umrla supruga, Fred je osjećao da može podnijeti bol dokle god ponedjeljkom doručkuje sa svojim prijateljima. Oni su mu podizali raspoloženje. Kad god bi ga obuzela tuga, Fred bi razmišljao o tome kada će sljedeći put ponovno uživati u njihovu društvu. Njihov stol u kutu bio je njegovo utočište kada je bio tužan.

S vremenom su okupljanja prestala. Neki su se prijatelji razboljeli, drugi su preminuli. Praznina je navela Freda da potraži utjehu u Bogu kojeg je upoznao u mladosti. »Sada doručkujem sam«, kaže, »ali znam da je Isus sa mnom. A kad ustanem od stola, ne moram se sam suočiti s ostatkom svojih dana.«

Poput psalmista, Fred je otkrio sigurnost i utjehu Božje prisutnosti: »Utočište moje… Bože moj, u koga se uzdam!« (r. 2). Upoznao je sigurnost ne kao fizičko mjesto, već kao postojanu Božju prisutnost. Mjesto na kojemu možemo boraviti u »sjeni Svemogućega« (r. 1). I Fred i psalmist otkrili su da se s teškim danima ne moraju suočavati sami. I mi možemo biti sigurni u Božju zaštitu i pomoć. Kada ga zazovemo s povjerenjem, on će nas izbaviti i pokazati svoje spasenje (r. 14-16).

Imamo li sigurno mjesto, ‘stol u kutu’ za koji idemo kad je život težak? Ono neće potrajati, ali Bog hoće.

– Karen Huang

U Božjoj je prisutnosti najbolje utočište.