Gospodin dade, Gospodin uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!

Job 1:21

CAROL nije razumjela zašto se sve dogodilo odjednom. Kao da posao nije bio dovoljno loš, kći je u školi slomila stopalo, a i sama je imala tešku upalu. »Čime sam to zaslužila?« pitala se. Sve što je mogla učiniti bilo je moliti Boga za snagu.

Ni Job nije znao zašto ga je snašla tolika nevolja – bol i gubitak daleko veći od onoga što je Carol doživjela. Nema naznaka da je bio svjestan kozmičke bitke za njegovu dušu. Sotona je iskušavao Jobovu vjeru, tvrdeći da će »ustati protiv« Boga ako sve izgubi (r. 6-12). Kad se dogodila katastrofa, Jobovi su prijatelji ustrajali na tome da je kažnjen za svoje grijehe. To nije bio razlog, ali sigurno se pitao – zašto ja? Ono što nije znao jest da je Bog dopustio da se to dogodi.

Jobova priča uči nas o patnji i vjeri. Možda ćemo pokušati otkriti razlog svoje boli, a možda se iza svega krije nešto mnogo veće što nećemo razumjeti za života.

Poput Joba, možemo se držati onoga što znamo: Bog ima potpunu kontrolu. Nije lako reći, ali usred svoje boli Job je nastavio tražiti Božje lice i pouzdavati se u njegovu suverenost: »Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!« (r. 21, K. S.) Zato nastavimo vjerovati Bogu bez obzira na to što se dogodi – čak i kada ne razumijemo.

– Leslie Koh

Nebeski Oče, ne razumijemo zašto nam se događaju neke stvari, ali odlučujemo vjerovati tebi.