Osuđeni i oslobođeni
komu je grijeh izbrisan!
2 Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava krivnje
i u čijem duhu nema prijevare!
3 Dok sam šutio, sahnuše moje kosti,
jecao sam cijeli dan.
4 Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka,
kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga.
5 Tada priznah tebi svoj grijeh
i ne zatajih svoju krivnju.
Rekoh: »Priznat ću Gospodu svoje opačine!«
I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.
6 Zato neka ti se moli svaki pobožnik
u vrijeme kad te još može naći!
Nadođu li tad potopne vode,
ne će ga stići.
7 Ti si moj zaklon, čuvaš me od tjeskobe.
Okružit ćeš me radošću spasenja.
Priznat ću Gospodu svoje opačine!
Psalam 32:5
»NISAM to učinio!« Bila je to laž i zamalo bih se izvukao, da me Bog nije zaustavio. Dok sam pohađao školu, bio sam dio grupe koja je ometala školsku predstavu. Naš je učitelj bio bivši vojnik poznat po disciplini, i ja sam ga se užasavao. Kad su drugi sudionici upleli i mene, lagao sam mu o tome. Onda sam lagao i svome tati.
Ali Bog nije dopustio da se laž nastavi. Probudio je u meni grižnju savjesti. Nakon što sam se tjednima opirao, popustio sam. Zamolio sam Boga i svog tatu za oprost. Nedugo nakon toga otišao sam svojem učitelju i sav u suzama priznao da sam kriv. Srećom, bio je ljubazan i oprostio mi je.
Nikada neću zaboraviti kako je bio dobar osjećaj skinuti taj teret. Bio sam oslobođen težine krivnje i prvi put u nekoliko tjedana sretan. David također opisuje vrijeme krivice i priznanja u svom životu. On kaže Bogu: »Dok sam šutio, sahnuše moje kosti… Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka…« Zatim nastavlja: »Tada priznah tebi svoj grijeh…« (r. 3-5).
Vjerodostojnost je važna Bogu. On želi da mu priznamo svoje grijehe i tražimo oprost od onih kojima smo učinili nepravdu. »I tada si oprostio krivnju mojega grijeha« (r. 5), kaže David. Kako je dobro poznavati slobodu Božjeg oprosta!
– James Banks
Boža, hvala ti što nam opraštaš kad ti priznamo svoj grijeh i otklanjaš krivnju.