Božja strpljivost
20. rujna
Nahum 1:3
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
22 Usta su im glađa od maslaca,
a rat im je u srcu;
riječi su njihove blaže od ulja,
a oni su isukani mačevi.
23 Baci na Gospoda svoju brigu!
On će te uzdržati,
on ne će dopustiti da pravednik ikad posrne.
24 A njih ti, o Bože, baci u jamu grobnu.
Krvoloci i izdajnici ni polovine svojih dana neće doživjeti.
A ja se uzdam u tebe.
Baci na Gospodina svoju brigu! On će te uzdržati…
Psalam 55:23
MAJKA se godinama molila za svoju odraslu kćer koja se teško snalazila u zdravstvenom sustavu. Tražila je nekoga tko će joj savjetovati što da radi i pomoći da pronađu lijekove koji će biti učinkoviti. Njezini ekstremni usponi i padovi opterećivali su majčino srce iz dana u dan. Iscrpljena tugom, shvatila je da se mora brinuti i za sebe. Prijateljica joj je predložila da svoje brige i ono što ne može kontrolirati napiše na male komadiće papira i stavi ih na »Božji tanjur« na noćnom ormariću pokraj svoga kreveta. To nije uklonilo sav stres, ali kada bi ugledala taj tanjurić, podsjetila se da su brige na Božjem tanjuru, a ne na njezinu.
I mnogi od Davidovih psalama bili su način da popiše svoje nevolje i stavi ih na Božji tanjur (r. 2,17,18). Ako je pokušaj pobune njegova sina Abšaloma ono o čemu piše, Davida je doista izdao i pridružio se uroti da ga ubiju njegov ‘bliski prijatelj’ Ahitofel (2 Samuelova 15 – 16). »Uvečer, ujutro i o podne tužit ću i jadikovati, i on će čuti moj glas« (Psalam 55:18), napisao je David. Odlučio je baciti »na Gospoda svoju brigu« i Bog je uslišao njegovu molitvu (r. 23).
Znamo da brige i strahovi utječu na sve nas. Možda čak razmišljamo kao David: »Kad bih imao krila golublja, odletio bih da otpočinem!« (r. 7)
– Anne Cetas
Ispraznimo svoj tanjur i sve stavimo na Božji.
20. rujna
19. rujna
18. rujna
17. rujna
16. rujna