Vi nekoć niste bili narod, a sada jeste narod Božji.

1 Petrova 2:10

DVORANOM se prolamao pljesak dok su najbolji studenti primali diplome za izvrsni akademski uspjeh. Ali to nije bilo sve. Uslijedila je nagrada studentima koji nisu bili »najbolji«, ali su najviše napredovali. Naporno su radili, poboljšali su ocjene, popravili ponašanje ili redovitije pohađali nastavu. Njihovi su roditelji blistali od ponosa i pljeskali, svjesni da su njihova djeca krenula dobrim putem – nisu gledali njihove prijašnje nedostatke, već njihov hod na novi način.

Ta nam slika daje naslutiti kako nas naš nebeski Otac vidi – ne u našem starom životu, već sada, u Kristu, kao svoju djecu. »A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo…« (Ivan 1:12), napisao je evanđelist.

Kakva slika ljubavi! Stoga je Pavao podsjetio nove obraćene vjernike da su nekoć »bili mrtvi zbog svojih prijestupa i grijeha« (Efežanima 2:1). No, zapravo, mi smo Božje djelo, »stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo« (r. 10).

Petar je to ovako napisao: »A vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, puk dobitka, da objavljujete slavna djela onoga koji vas pozva iz tame k svojemu divnome svjetlu« i mi sada smo »narod Božji« (1 Petrova 2:9,10).

– Patricia Rayborn

Pogledajmo se onako kako nas Bog vidi – i hodajmo iznova.