Pustinje u našem životu

Pročitajte: Ponovljeni zakon 2:1-7
1 Nato se vratismo u pustinju prema Crvenom moru, kao što mi je bio Gospodin zapovjedio. Dugo putovasmo oko gore Seira. 2 Tada mi reče Gospodin: 3 Dosta ste već dugo obilazili tu goru. Okrenite se sada na sjever! 4 Narodu daj ovaj naputak: Sada prolazite kroz područje svoje braće, Ezavovih sinova, koji prebivaju u Seiru. Oni vas se boje. Ali vi se dobro čuvajte 5 da ne zametnete boja s njima. Jer ne ću vam ništa dati od njihove zemlje, ni stope, jer sam Ezavu dao u posjed Seir. 6 Kupujte od njih hranu za novce; i pitku vodu kupujte od njih za novce! 7 Ipak te Gospodin, Bog tvoj, blagoslivljao u svemu što si poduzimao. On se zauzimao za te na putovanju kroz tu veliku pustinju. Četrdeset je već godina što je s tobom Gospodin, Bog tvoj. Ništa ti nije nedostajalo.

On se zauzimao za te na putovanju kroz tu veliku pustinju.

Ponovljeni zak. 2:7

KAO novoobraćenica mislila sam da ću u ‘iskustvima na vrhu planine’ susresti Isusa. Ali te su visine rijetko potrajale ili dovele do rasta. Spisateljica Lina AbuJamra kaže da u pustinjama susrećemo Boga i rastemo. U svojoj biblijskoj studiji Through the Desert (Kroz pustinju) piše: »Božji je cilj iskoristiti pustinje u našim životima da bi nas učinio jačima.« I nastavlja: »Božju dobrotu trebamo primiti usred boli. Ona nije dokaz da boli nema.«

Upravo na mjestima tuge, gubitka i boli Bog nam pomaže rasti u vjeri i postati mu bliži. Kao što je Lina naučila, »pustinja nije propust u Božjem planu, nego sastavni dio našeg odrastanja.«

Bog je odveo mnoge starozavjetne patrijarhe u pustinju. Abraham, Izak i Jakov boravili su u pustinji. U pustinji je Bog pripremao Mojsijevo srce i pozvao ga da izvede njegov narod iz ropstva (Izlazak 3:1,2,9,10). I upravo je u pustinji Bog bdio nad izraelskim narodom i vodio ga na putovanju koje je trajalo četrdeset godina (Ponovljeni zak. 2:7).

Bog je bio s Mojsijem i Izraelcima na svakom koraku njihova putovanja kroz pustinju. On je i s vama i sa mnom.

– Alyson Kieda

U pustinji učimo oslanjati se na Boga. Tamo nas on susreće – i tamo rastemo.