Znani po imenu

Pročitajte: Knjiga Izlaska 33:11-17
11 A govorio je Gospodin s Mojsijem licem u lice, kao što netko govori sa svojim prijateljem. Potom bi se on vratio u tabor, a njegov sluga, mladi Jošua, sin Nunov, ne bi se maknuo od šatora.
12 Mojsije reče Gospodinu: »Evo, ti mi zapovijedaš: Vodi taj narod! Ali nisi mi objavio koga ćeš poslati sa mnom. A ipak si tvrdio: Znam te po imenu, i našao si milost u mojim očima. 13 Pa ako sam doista našao milost u tvojim očima, onda mi objavi svoje namjere, da na tebi spoznam da sam našao milost u tvojim očima! Ipak promisli o tome da je ovaj narod tvoj narod!«
14 On odgovori: »Da ja osobno idem i da ti oduzmem svu brigu?«
15 Odvrati mu: »Ako ne ćeš osobno ići s nama, onda nas radije ne vodi odavle! 16 Pa po čemu će se spoznati da smo ja i tvoj narod našli milost u tvojim očima, ako ne po tom da ideš s nama, i da smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani pred svim narodima što su na zemlji?«
17 Gospodin odvrati Mojsiju: »I tu molbu, što si je izrekao, ispunit ću. Jer ti si našao milost u mojim očima i znam te po imenu.«

Gospodin odvrati Mojsiju: »I tu molbu, što si je izrekao, ispunit ću. Jer ti si našao milost u mojim očima i znam te po imenu.«

Izlazak 33:17

SLAVNA je osoba pružila ruku u znak pozdrava i sjela za naš stol, pokraj mene. »A ti si?« Moj odgovor nije bio visoko na njegovoj ljestvici važnosti, dok odgovor uvažene dame s njegove desne strane svakako jest. Naš razgovor završio je prije nego što je juha poslužena. Bila sam nepoznata, nevažna i nosila sam haljinu koja nije bila dizajnerska.

Osjećajući se pomalo potišteno, sjetila sam se biblijskog retka: »Ta ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem« (r. 17, K. S.). Bog nas poznaje po imenu. Kako fantastično! Njegova je potvrda jedino što nam treba.

Mojsiju je bila potrebna potvrda na dan kada je Bog zapovjedio svom narodu da ode u obećanu zemlju, najavljujući da neće poći s njima zbog njihova idolopoklonstva (r. 1, 2). Izraelski je vođa molio da ih Bog ne napusti: »Ako ne ćeš osobno ići s nama, onda nas radije ne vodi odavle« (r. 15), a istodobno je trebao biti siguran da će Božja ruka biti nad njegovim životom i voditi ga (r. 13). Božji odgovor bio je osoban i izvanredan: »I tu molbu… ispunit ću.« (r. 17).

Lako se osjećati beznačajno, pogotovo ako svoju vrijednost mjerimo pogrešnim društvenim mjerilima. No Bog nas poznaje po imenu. Ništa ne može biti moćnije od toga!

– Catherine Campbell

Oče, poduči nas svojim putovima i uvijek budi s nama.