Čuj, Gospode, moju molitvu! Čuj moj vapaj! Ne zatvaraj se mojim suzama!

Psalam 39:13

SEDMOGODIŠNJAK je nazvao broj hitne službe. Javio se operater. »Trebam pomoć«, rekao je dječak. »Moram riješiti težak zadatak.« Operater je nastavio pomagati, sve dok nije čuo ženu kako ulazi u sobu i pita: »Johnny, što to radiš?« Johnny je objasnio da nije mogao riješiti zadaću iz matematike, pa je učinio točno ono što ga je majka podučila da učini ako mu zatreba pomoć – nazvati hitnu službu. Johnnyju je njegova trenutačna potreba bila hitna. Brza pomoć suosjećajnog operatera u rješavanju domaće zadaće u tom se trenutku dječaku isplatila.

Kad je psalmistu Davidu bila potrebna pomoć, rekao je: »Daj mi, Gospode, spoznati moju svrhu i koja je mjera mojih dana! Daj mi spoznati kako sam prolazan! (r. 5) Rekao je: »Samo si ti ufanje moje!« (r. 7) Stoga je molio Boga da čuje i odgovori na njegov vapaj. Zatim je, neobično, zamolio Boga: »Odvrati pogled od mene…« (r. 13, K. S.). Iako su Davidove potrebe ostale neizgovorene, on je znao da će Bog uvijek biti s njim, čuti i odgovoriti na njegove molitve.

Naše nam povjerenje u Božju postojanost omogućuje da se nosimo sa svojim nestalnim osjećajima i da znamo da za njega nema prevelikih ili premalih molbi. On nas čuje, brine se za nas i odgovara na svaku molitvu koju izgovorimo.

– Xochitl Dixon

Dragi Bože, hvala ti što čuješ naš vapaj!.