Najbolje tek dolazi
17 Ugledajte se u mene, braćo, i gledajte one koji tako žive kao što nas imate za ugled! 18 Jer mnogi o kojima sam vam mnogo puta govorio, a sada i plačući govorim, žive kao neprijatelji Kristova križa. 19 Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, a slava u njihovoj sramoti. Misle samo na ovozemno. 20 Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista. 21 On će preobraziti naše bijedno tijelo da bude jednako njegovu slavnom tijelu, po sili kojom može sve sebi podložiti.
… ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju…
Filipljanima 3:13,14
»SJEĆAŠ li se života prije djece? Prije nego što sam živjela s ovom kroničnom boli?« Supruga me to pitala nakon posebno napornog tjedna brige oko njezina stanja i skrbi za naša dva dječaka. Naravno da smo jako zahvalni za svoju djecu, ali nikad nismo imali ovako iscrpljujuće razdoblje. Neprestano donošenje odluka, pomaganje, borba s bolovima moje supruge… činili su našu rutinu neumoljivom. Ponekad s čežnjom razmišljamo o nekadašnjem sporijem tempu života.
Potreba za gledanjem unatrag uobičajeno je iskustvo; još je dirljivija čežnja za danima koji su prošli. No, iako je naša prošlost puna važnih lekcija, iskustava i osoba, apostol Pavao dodaje ključnu uputu za kršćansko življenje: »Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju… (r. 13,14, K. S.).
Pavao ne poriče važnost onoga što je prošlo ni dobrog života danas, ali nas potiče da pazimo na ono što je pred nama. Koliko god dobri dani bili iza nas, kao kršćanima naši su najbolji dani pred nama. Kada postignemo »uskrsnuće od mrtvih« (r. 11), konačno ćemo biti u svojoj pravoj domovini (r. 20), imati nepropadljiva tijela i uživati vječnost u Isusovoj prisutnosti. To je nagrada za koju se vrijedi unaprijed truditi.
– Chris Wale
Isuse, hvala ti što su naši najbolji dani pred nama, kada ćemo te konačno vidjeti licem u lice.