Duhovna stvarnost

Svladati planinu zajedno

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva knjiga o Samuelu 20:35-42
35 Ujutro iziđe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mladi sluga. 36 On reče sluzi: »Trči i nađi strijele koje odapinjem!« Dok je momak trčao, odapne on strijele preko njega. 37 Kad momak dođe na mjesto na kojem su ležale strijele što ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: »Strijele leže ispred tebe, tamo dalje!« 38 Još viknu Jonatan za momkom: »Brže, pohitaj! Ne stoj!« Sluga Jonatanu podiže strijele i donese ih svojemu gospodaru. 39 Sluga nije znao ništa, samo su Jonatan i David znali što je. 40 Jonatan preda svoje oružje sluzi, koji je bio s njim, i reče mu: »Idi, odnesi to u grad!« 41 Kad je sluga bio otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko. 42 Tada Jonatan reče Davidu: »Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospodin svjedok između mene i tebe, između mojih i tvojih potomaka, dovijeka!«

Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje…

1 Samuelova 20:42

MOŽDA ste čuli ovu izreku: »Ako želiš ići brzo, idi sam. Ako želiš stići daleko, idi s nekim.« Lijepa misao, zar ne? No postoji li ikakvo ozbiljno istraživanje koje bi nas uvjerilo da ove riječi nisu samo lijepe, nego i istinite?

Da! Jedna takva studija britanskih i američkih istraživača pokazala je da ljudi procjenjuju veličinu planina kao znatno manju ako stoje još s nekim, za razliku od onoga kada stoje sami. Drugim riječima, društvena je podrška važna – čak toliko da se u našim umovima planina čini manjom.

David je smatrao da je takva vrsta ohrabrenja, i lijepa i iskrena, u njegovu prijateljstvu s Jonatanom. Ljubomorni gnjev kralja Šaula bio je poput nesavladive planine u Davidovoj priči zbog koje se bojao za svoj život (1 Samuelova 19:9-18). Bez nekog oblika podrške – u ovom slučaju njegova najbližeg prijatelja – priča bi mogla biti sasvim drukčija. Ali Jonatan, »gnjevan… ustade od stola« (20:34) zbog sramnog postupanja svoga oca prema Davidu. Stao je uz svoga prijatelja. »Zašto da umre? Što je skrivio?« (r. 32) upitao je. Njihovo prijateljstvo koje je Bog utemeljio jačalo je Davida, pomažući mu na njegovu putu da postane izraelski kralj.

Naša su prijateljstva važna, no ako je Bog u njihovu središtu, zajedno možemo činiti velike stvari.

– John Blase

Hvala ti, Oče, za one koje si stavio u naš život i s kojima planine izgledanju manje.