Tanko namazani maslac
18. listopada
1 Kraljevima 19:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu.
Rimljanima 12:1
KAO najmlađa od šestero djece, Frances Ridely Havergal (1836. – 1879.) patila je od usamljenosti u djetinjstvu. Zatim, kad je njezina majka neočekivano umrla, tjeskoba je shrvala njezino jedanaestogodišnje srce tugom. No kad je u tinejdžerskim godinama predala svoj život Isusu, utjehu je pronašla u spoznaji da više nikada neće biti sama. »Zemlja i nebo od tog su trenutka bili svjetliji«, napisala je.
Duboko dirnuta i nadahnuta Kristovom naravi i žrtvom, Frances je čeznula voljeti ga i štovati svakim dijelom svoga života. Svoju je odanost izrazila u pjesmi Uzmi moj život i neka bude posvećen tebi, Gospodine.
Poput Pavla, Francesina predanost Bogu proizišla je iz duboko prožetog oduševljenja njime. »O, dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega!« Pavao je plakao, preplavljen zahvalnošću (11:33) i nastavio: »Zaklinjem vas… da prinesete sebe…«, a sve što jeste, činite kao »žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje« (12:1).
I Pavao i Frances nadahnjuju nas kad je riječ o Božjoj dobroti. Dok se približavamo Bogu u zahvalnosti, želimo mu dati svoje vrijeme, ruke, noge, riječi, imovinu, srce. Tako se naši životi sve više preobražavaju u njegovu sliku (r. 2).
– Anne Le Tissier
Božje milosrđe i dobrota neprocjenjivi su blagoslovi.
18. listopada
17. listopada
16. listopada
15. listopada
14. listopada