Nada u Boga
Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo da se odseljavamo bilo da se naseljavamo.
2 Korinćanima 5:9
JEREMY nije bio svjestan u što se upušta kad je stigao na sveučilište na svoj trogodišnji studij i zatražio najjeftiniju sobu u domu. »Bilo je užasno«, ispričao je. »Soba i kupaonica bile su grozne.« Ali imao je malo novca i nimalo izbora. »Sve što sam mogao učiniti«, rekao je, »je misliti da imam lijep dom u koji se mogu vratiti nakon tri godine, tako da ću izdržati ovdje i maksimalno iskoristiti to vrijeme.«
Jeremyjeva priča odražava svakodnevne izazove života u zemaljskoj kući – ljudskom tijelu koje će umrijeti (r. 1), djelovanje u svijetu koji prolazi (1 Ivanova 2:17). Stoga »uzdišemo pritisnuti« (2 Korinćanima 5:4) dok se trudimo podnijeti mnoge poteškoće koje nam život stavlja na put.
Ono što nas održava je sigurna nada da ćemo jednoga dana imati besmrtno, uskrsnulo tijelo – »nebesko prebivalište« (r. 2) – i živjeti u svijetu bez sadašnjeg uzdisaja i frustracija (Rimljanima 8:19-22). Ova nam nada omogućuje da maksimalno iskoristimo sadašnji život koji je Bog s ljubavlju osigurao. Pomoći će nam i da koristimo talente koje nam je dao da služimo njemu i drugima. I zato je naš cilj svidjeti mu se »bilo da ostajemo (u tijelu), bilo da odlazimo (iz njega)« (2 Korinćanima 5:9, K. S.).
– Leslie Koh
Oče, veselimo se biti s tobom u tvom nebeskom domu. Hvala ti za obećanje i snagu koju nam daje ova nada.