On zna
da stupim pred njegov sud!
8 Ali pođem li prema istoku, nema ga tamo;
pođem li prema zapadu, ne vidim ga.
9 Radi li na sjeveru, ne nalazim ga;
okrene li prema jugu, ne mogu ga opaziti.
10 Ali on zna moj put;
kad bi me prokušao, izišao bih kao zlato.
11 Koraka se njegova držala čvrsto moja noga;
puta sam se njegova držao i nisam skrenuo nikada.
12 Od zapovijedi njegovih usta nisam odstupao nikada;
riječi njegovih usta čuvao sam u grudima.
Ali on zna moj put; kad bi me prokušao, izišao bih kao zlato.
Job 23:10
»ZAŠTO Bog šuti?« pitala se mlada majka. »Gdje je bio kada je umrlo naše dijete?«
Njezino me pitanje podsjetilo na razdoblje kad smo moj suprug i ja čeznuli za Božjim odgovorom, no stavljeni smo na čekanje. Njegova nam je šutnja bila neshvatljiva.
Međutim, Boga uvijek možemo pronaći na stranicama Svetoga pisma. Ondje susrećemo one koji su prošli kroz jednake situacije kao i mi. Primjerice Joba, koji pati, ali nam cijelo vrijeme daje uvid u Božje suverene nakane.
»O, kad bih znao gdje bih ga našao, da stupim pred njegov sud!« (r. 3) Činilo se da gdje god tražio – na istoku, zapadu, sjeveru, jugu – nije mogao ni nazrijeti Boga (r. 8,9).
No, nakon što je otvorio svoje srce, shrvani je otac dodao je veliko ‘ALI’, potpuno promijenivši način gledanja. »Ali on zna moj put…« (r. 10).
Job nije dopustio da ono što nije znao o Bogu uništi ono što je znao. Ne bismo smjeli ni mi. Ono što Bog čini nikada ne bi smjelo biti odvojeno od onoga što on jest. Bog je blizu, osjećali mi to ili ne. On ima plan, čak i ako ga ne vidimo. A onda kada provjera završi, bit ćemo promijenjeni – na bolje (r. 10).
– Catherine Campbell
Oče, pomogni nam da ti vjerujemo i kada ne vidimo tvoju ruku.