¹ Budući da imamo tu službu koju nam je milost udijelila, ne malakšemo. ² Odričemo se sramotnoga prekrivanja, ne postupamo lukavo niti iskrivljujemo Božju riječ. Umjesto toga, u otvorenosti istine preporučujemo same sebe svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom. ³ Ako je naše Evanđelje i zastrto, zastrto je onima koji propadaju – ⁴ njima je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničku pamet tako da ne vide sjaj Evanđelja i slavu Krista, koji je Božja slika. ⁵ Mi, naime, ne naviještamo sami sebe, nego Gospodina Isusa Krista, a sebe same kao vaše sluge zbog Isusa. ⁶ Bog je rekao: »Neka iz tame sine svjetlo!« Taj je Bog zasvijetlio u našim srcima da bi rasvijetlio spoznaju Božje slave na Kristovu licu.
⁷ To blago držimo u glinenim posudama, da se vidi da je obilje snage od Boga, a ne od nas. ⁸ U svemu smo pritiješnjeni, ali ne i satrti; zbunjeni, ali ne očajavamo; ⁹ progonjeni, ali ne i napušteni; obarani, ali ne i uništeni. ¹⁰ Cijelo vrijeme u tijelu pronosimo Isusovo umiranje, da se i Isusov život očituje u našem tijelu. ¹¹ Doista, mi živi trajno se predajemo u smrt zbog Isusa, da se i Isusov život očituje u našem smrtnom tijelu. ¹² Tako smrt djeluje u nama, a život u vama.
¹³ Imamo isti duh vjere, prema onomu što je napisano: »Povjerovao sam i zato sam počeo govoriti«. Stoga i mi vjerujemo i zbog toga govorimo. ¹⁴ Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa uskrisiti i nas s Isusom te zajedno s vama postaviti uza se. ¹⁵ Uistinu, sve je radi vas, da milost koja je po mnogima umnožena postane obilna zahvala na Božju slavu.
Život po vjeri
¹⁶ Zbog svega toga ne malakšemo. Ako se naš izvanjski čovjek i uništava, onaj se unutarnji obnavlja iz dana u dan. ¹⁷ Doista, naša nam trenutačna i mala nevolja pribavlja prekomjerno obilje vječne slave. ¹⁸ Jer mi se ne usmjeravamo na vidljivo, nego na nevidljivo. Doista, vidljivo je privremeno, a nevidljivo vječno.