Kristovo svjetlo
9 Oni poslušaše kralja i onda se zaputiše. I gle, zvijezda koju su bili vidjeli na istoku, išla je pred njima, dok nije napokon stala nad mjestom gdje je bilo djetešce. 10 Kad vidješe zvijezdu, veoma se obradovaše. 11 Stupiše u kuću i vidješe dijete s Marijom, njegovom majkom. Padoše ničice i pokloniše mu se. Tada otvoriše svoje blago i prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12 U snu primiše naputak da se ne vraćaju Herodu. Zato se vratiše drugim putem u svoju zemlju.
Kad vidješe zvijezdu, veoma se obradovaše.
Matej 2:10
MOJ suprug i ja oduvijek rado dolazimo na božićno bogoštovlje u našoj crkvi. U prvim godinama našeg braka imali smo običaj obući toplu odjeću i predvečer se popeti na obližnje brdo gdje je 350 svjetiljki pričvršćenih na žicu bilo razvučeno između visokih stupova u obliku zvijezde. Tamo bismo – često u snijegu – šaputali svoja razmišljanja o Isusovu čudesnom rođenju dok smo promatrali grad. U isto to vrijeme mnogi su ljudi u gradu gledali sjajnu zvijezdu koja je svijetlila na obronku brda.
Ta je zvijezda podsjetnik na rođenje našeg Spasitelja. Biblija govori o mudracima s istoka koji su došli u Jeruzalem tražeći novorođenoga židovskog kralja (r. 1,2). Promatrali su nebo i vidjeli »zvijezdu na istoku« (r. 2). Njihovo putovanje vodilo ih je od Jeruzalema do Betlehema, a zvijezda je išla ispred njih »dok nije napokon stala nad mjestom gdje je bilo djetešce« (r. 9). »Padoše ničice i pokloniše mu se« (r. 11).
Krist je izvor svjetla u našim životima i slikovito (onaj koji nas vodi) i doslovno kao onaj koji je stvorio sunce, mjesec i zvijezde na nebu (Kološanima 1:15,16). Poput maga koji su se veoma obradovali kad su vidjeli njegovu zvijezdu (Matej 2:10), naše je najveće zadovoljstvo upoznati ga kao Spasitelja koji je sišao s neba da prebiva među nama.
– Kirsten Holmberg
Hvala ti, Bože, što si svijetlo našeg života. Hvala ti što smo i mi vidjeli Kristovu slavu.