Smirio sam se doista i upokojio dušu svoju. Kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša moja počiva u meni.

Psalam 131:2

LIAM je bio dvanaest godina pastor crkve u Londonu, ali je osjetio da Bog poziva njega i njegovu obitelj da se presele na drugo mjesto. Iako je mislio da će ta nova nepoznanica biti zastrašujuća, otkrio je da ipak nije tako: »Došli smo do točke u kojoj smo osjećali da bi neposlušnost Bogu bila strašnija.«

Tijekom tog razdoblja, molitva nadahnuta Psalmom 131 pomogla je Liamu da vjeruje Bogu. Iako je psalam kratak, iskusio je Božji mir, osobito kroz ovaj redak: »Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke…« (r. 2, K. S.). Dok je Liam gledao na Boga kao na svog Oca punog ljubavi, svoju je nadu polagao u njega (r. 3). Našao je mir dok je čekao da ih Bog odvede na novo mjesto.

I mi se možemo pridružiti Davidu u ovoj pjesmi, dijelu zbirke psalama koje su hodočasnici pjevali dok su putovali u Jeruzalem. Mogli bismo se složiti s viktorijanskim baptističkim pastorom Charlesom Spurgeonom kada je primijetio da je to »jedan od najkraćih psalama za čitanje, ali jedan od najdužih za naučiti«. No u tome će nam Bog pomoći. Kada tvrdimo da se ne oholi srce naše (r. 1) dok tražimo njegovo vodstvo, on će nam dati razumijevanje i mir.

– Amy Boucher Pye

Oče, pun ljubavi, pomogni nam da ti vjerujemo, što god nam život priredio. Okruži nas svojim mirom.