Duhovna stvarnost

Nikada sami

by · Published · Updated

Pročitajte: Jošua 1:1-9
1 Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, reče Gospodin Jošui, Nunovu sinu, sluzi Mojsijevu: 2 »Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad ustani, pođi tamo preko Jordana, ti i sav narod, u zemlju koju dajem njima, sinovima Izraelovim. 3 Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. 4 Od pustinje i tamo od Libanona do velike rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita, do velikoga mora na zapadu, bit će vaše područje. 5 Nitko se ne će moći održati pred tobom svega tvojega života. Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Ne ću ti uskratiti svoju pomoć i ne ću te ostaviti. 6 Budi srčan i jak! Jer ti ćeš tome narodu dati u baštinu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati. 7 Samo budi srčan i čvrsto odlučan, da brižno držiš sav Zakon što ti ga je dao moj sluga Mojsije! Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da uspiješ u svemu što poduzmeš! 8 Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmišljaj o njoj dan i noć, da brižno držiš sve što je u njoj napisano; jer tada ćeš imati sreću i uspjeh u svim svojim djelima. 9 Zapovijedam ti dakle: Budi srčan i odlučan! Ne boj se i ne plaši se! Jer Gospodin, Bog tvoj, s tobom je u svemu što poduzmeš.«

Ne ću ti uskratiti svoju pomoć i ne ću te ostaviti.

Jošua 1:5

NIKAD se nisam osjećala tako usamljeno. Provlačeći se kroz predgrađe Sydneya, bez ruksaka koji sam izgubila na putu između Hong Konga i Australije, bila sam strankinja bez prijatelja i rezervne odjeće. Sklupčala sam se na pločniku i naslonila glavu na koljena. Tjedan dana prije marljivo sam pakirala sve što bi mi moglo zatrebati na putovanju. U tom sam se trenutku sjetila da nisam sama. Zatvorila sam oči i svoje užurbane misli pokušala usredotočiti na najvažniju stvar: Božje obećanje da će biti sa mnom.

To obećanje ponavlja se u cijelom Svetom pismu. Dano je i Jošui: »… nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti« (r. 5, K. S.) nakon što je Mojsije, veliki vođa Izraelaca, umro nadomak njihove nove domovine (r. 1). Bog je razumio strahove i brige koje će Jošua imati zbog svojih odgovornosti, stalno ga potičući: »Budi srčan i jak« (r. 6,7,9). Jošua je izabrao da Božje zapovijedi upravljaju njegovim životom i zato je bio uvjeren u Božju prisutnost (r. 7-9).

Kad se suočavamo s velikim izazovima: tugujemo za voljenom osobom, zabrinuti smo ili preuzimamo nove odgovornosti, možda se osjećamo potpuno samima. Ali Božje obećanje snažno je i danas: »Ne boj se i ne plaši se! Jer Gospodin, Bog tvoj, s tobom je u svemu što poduzmeš« (r. 9). Ova nas istina tješi, umiruje i raspršuje strah.

– Anne Le Tissier

Primimo ovu ohrabrujuću istinu u svoja srca i umove.