Pomišljaj na sav put kojim te vodio Gospodin, Bog tvoj, četrdeset godina po pustinji…<br>Ponovljeni zak. 8:2

Pomišljaj na sav put kojim te vodio Gospodin, Bog tvoj, četrdeset godina po pustinji…

Ponovljeni zak. 8:2

ZBOG tužnih okolnosti moja je obitelj tijekom pet godina živjela u sedam različitih kuća. Stalno smo se selili i živjeli u neizvjesnosti. Izgubili smo novac, imali velike troškove i plaćali odvjetničke naknade, ali najveći trošak bio je onaj emocionalni – izjalovljene nade, bolna iskustva napuštanja mjesta koja smo voljeli ili privremeno unajmljen prostor, gdje su nestabilnost i neizvjesnost učinile svoje. No u usporedbi s izbjeglicama, bili smo povlašteni – uvijek smo bili zaštićeni. Naučili smo da je život u neizvjesnosti iscrpljujući.

Nije ni čudo što su Izraelci oko četrdeset godina gunđali u pustinji. Međutim, u svom posljednjem govoru prije nego što su ušli u Obećanu zemlju (1:1), Mojsije ih je podsjetio na Božju pomoć tijekom njihova dugog lutanja. Bog se pobrinuo za njih: »Tvoje se haljine nisu otrcale na tebi, i tvoje noge ne otekoše za tih četrdeset godina« (8:4), a Bog ih je »hranio manom« (r. 3). Čak su i poteškoće imale duhovnu svrhu: »… da te ponizi, da te iskuša, da spozna što ti je u srcu…« (r. 2).

Trenutačno sam previše iscrpljena da prepoznam Božju dobru namjeru i cilj svojih lutanja, ali 8. poglavlje Ponovljenog zakona pomaže mi da vjerujem da je Bog sa mnom. Ako ste u pustinji, vjerujte i vi.

– Tanya Marlow

Dragi Bože, pomogni nam da u svojim pustinjama vidimo da si ti taj koji nas izbavljaš.