Bog koji spašava
24. lipnja
Skupljam ostatak svojih ovaca iz svih zemalja... i vodim ih opet na njihov pašnjak, da rastu i množe se.
Jeremija 23:3
Jeremija 23:3
Ne samo za Božić
Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:22-38
22 Nakon što se navršiše dani čišćenja što ih je propisivao Mojsijev zakon, doniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu. 23 Jer ovako stoji napisano u Gospodnjem zakonu: »Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu.« 24 I oni prinesoše žrtvu kao što je propisano u Gospodnjem zakonu: dvije grlice ili dva golubića.
25 Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu. 26 Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. 28 Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:
29 »Sada možeš, Gospodine,
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.
30 Moje oči vidješe spasenje,
31 koje si pripravio pred svima narodima:
32 Svjetlo da prosvijetli neznabošce,
slavu tvoga naroda Izraela.«
33 Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu. 34 Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan. 35 A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.«
36 Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem 37 i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć.
38 I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema.
25 Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu. 26 Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. 28 Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:
29 »Sada možeš, Gospodine,
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.
30 Moje oči vidješe spasenje,
31 koje si pripravio pred svima narodima:
32 Svjetlo da prosvijetli neznabošce,
slavu tvoga naroda Izraela.«
33 Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu. 34 Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan. 35 A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.«
36 Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem 37 i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć.
38 I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema.
Svjetlo da prosvijetli neznabošce, slavu tvoga naroda Izraela.<br>Luka 2:32
Svjetlo da prosvijetli neznabošce, slavu tvoga naroda Izraela.
Luka 2:32
BILA je tmurna, zimska noć. Jela sam poširana jaja i čistila kuću koja je prije mjesec dana bila lišena božićnih ukrasa. Da sam samo znala da je 2. veljače blagdan Svijećnice, uživala bih u francuskim Crêpes de la Chandeleur (božićnim palačinkama) i u dobrom društvu uz svjetlost svijeća.
Svijećnica, saznala sam, slavi Šimunovu i Aninu radost i zahvalnost na susretu s Isusom, četrdeset dana nakon njegova rođenja. To je bio dan, prema Mojsijevu zakonu, kada su Marija i Josip prikazali svoga najstarijeg sina Bogu (Luka 2:22-24). Svjetlost svijeće simbolizira obećanje koje je Duh Sveti dao Šimunu da je Isus »Svjetlo da prosvijetli neznabošce« (r. 32). Drugim riječima, Mesija, Gospodnji Pomazanik (r. 26), Božje spasenje (r. 30) koji nudi Božji vječni život svim ljudima. On će biti slava Božja (r. 32), očitovanje Božje prirode, moći i obećanja. Dok je Šimun hvalio Boga, Ana je »došla u isto vrijeme« i čuvši ga, preplavila ju je zahvalnost, »slavila je Boga« i drugima govorila o djetetu (r. 38).
Srednjovjekovna engleska tradicija predlaže skidanje božićnih ukrasa uoči Svijećnice. Ali dar Božje prisutnosti ostaje s nama po Isusu danas i zauvijek. Dok prihvaćamo ovu divnu istinu, bilo s poširanim jajima ili palačinkama, naša će radost biti ispunjena zahvalnošću Bogu i drugima.
– Anne Le Tissier
Hvala ti, Bože, za Svjetlost svijeta koja nas obasjava.