Vjerom

Pročitajte: Hebrejima 11:1-12,32-40
1 A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo. 2 U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo. 3 Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.
4 Vjerom prinese Abel Bogu bolju žrtvu nego Kajin, i po njoj je dobio svjedočanstvo da je pravedan, kad Bog posvjedoči za njegove darove. Po njoj on mrtav još govori. 5 Vjerom bi Henoh prenesen da ne vidi smrti, i ne nađe se, jer ga Bog prenese. Doista, prije nego bi prenesen dobi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. 6 A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj koji hoće ugoditi Bogu, treba vjerovati da On postoji i da plaća onima koji ga traže. 7 Vjerom se Noa, primivši objavu o onome što još ne vidje, poboja i načini korablju za spasenje svoje kuće. Time osudi svijet, i postade baštinik pravde po vjeri.
8 Vjerom posluša Abraham, kad bi pozvan da izađe na mjesto koje je trebao primiti u baštinu. Izađe ne znajući kamo ide. 9 Vjerom se naselio u zemlju obećanja kao u tuđu, i u šatorima je stanovao s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja. 10 Doista, on je iščekivao grad na tvrdu temelju kojemu je arhitekt i graditelj Bog. 11 Vjerom i sama Sara primi moć da zatrudni, unatoč odmakloj dobi, jer je vjerovala da je vjeran onaj koji je obećao. 12 Zato se i rodiše od jednoga, i to gotovo mrtvoga, potomci mnogobrojni kao nebeske zvijezde i nebrojeni kao pijesak na morskoj obali.

32 I što još da kažem? Ne bi mi dostajalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. 33 Oni vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34 ugasiše ognjenu silu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od slabosti, postadoše junaci u boju, rastjeraše tuđe vojske. 35 Žene po uskrsnuću ponovno zadobiše svoje mrtve. Drugi su bili stavljeni na muke i ne pristadoše na izbavljenje, da dobiju bolje uskrsnuće. 36 Drugi opet podnesoše pogrde i udarce, pa još okove i tamnice! 37 Bili su kamenovani, mučeni, prepiljeni, pomriješe posječeni od mača. Obilazili su u ovčjim runima, u kozjim kožama, u oskudici, u nevolji, u sramoti. 38 Svijet ih nije bio dostojan. Potucali su se po pustinjama, gorama i pećinama i po zemaljskim rupama.
39 Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja, 40 jer je Bog nešto bolje predvidio za nas, da oni ne dođu bez nas do savršenstva.

Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja.

Hebrejima 11:39

KAD su Michele i njezina obitelj osjetili da ih Bog poziva da žive u misionarskoj zajednici u Peruu, znali su da će preseljenje u drugu kulturu imati svoju cijenu. Ali rekli su: »Odlučili smo Boga staviti na prvo mjesto: što god nas je Bog pozvao učiniti, želimo to činiti.« Tijekom godina suočavali su se s različitim izazovima, npr. čekanje namirnica i pomoći, ali kroz te kušnje još više vjeruju Bogu: »On nas nikada, baš nikada, nije iznevjerio.« Ponekad bi njihova vjera bila ‘malo klimava’, ali što god se događalo, iskusili su da je Bog uvijek vjeran.

Pisac Poslanice Hebrejima vjeru definira kao »sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onome što ne vidimo« (r. 1). On govori o tome da su starozavjetni vjernici služili Bogu vjerom: »Vjerom… Abel…« (r. 4); » Vjerom… Henok…« (r. 5); »Vjerom… Noa …« (r. 7); »Vjerom… Abraham…« (r. 8); »Vjerom… Sara…« (r. 11). Pisac naizgled diže ruke od brojnih primjera koje želi istaknuti: »Ne bi mi dostajalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku… Davidu, Samuelu i prorocima. Oni vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja…« (r. 32,33).

Kad se pouzdajemo u Boga, on se »raduje pun veselja« (Sefanija 3:17) i ostaje vjeran. U životu možda nećemo dobiti ono što nam je obećano, ali znamo da nas neće iznevjeriti.

– Amy Boucher Pye

Bože, ojačaj našu vjeru i pomogni da te slušamo.