Duhovna stvarnost

Radost darivanja

by · Published · Updated

Pročitajte: Djela apostolska 9:36-43
36 U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja što ih je činila. 37 I dogodi se u one dane da ona oboli i umre. Onda je okupaše i položiše u gornjoj sobi. 38 Kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka k njemu moleći: »Ne oklijevaj doći k nama!« 39 I ustade Petar i pođe s njima. I kad dođe, odvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući mu gornje i donje haljine što ih je bila izradila Srna dok je bila s njima. 40 A Petar izagnavši sve napolje, kleče na koljena, pomoli se i okrenuvši se k mrtvom tijelu, reče: »Tabita, ustani!« A ona otvori svoje oči, pogleda Petra i sjede. 41 On joj pruži ruku i podiže je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je živu. 42 I to se razglasi po svoj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina. 43 I dogodi se da on ostade mnogo dana u Jopi kod nekoga Šimuna, kožara.

U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja što ih je činila. <br>Djela ap. 9:36

U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja što ih je činila.

Djela ap. 9:36

TIJEKOM petosatnog leta žena je energično kukičala džemper. Dok je pomicala kukicu provlačeći nit kroz svoje pletivo, primijetila je petomjesečno djetešce koje je bilo hipnotizirano njezinim pokretima. Tada je dobila ideju: umjesto da završi džemper; napravit će šešir za svoga malog obožavatelja. Međutim, morala ga je završiti za samo jedan sat! Kad je žena darovala šešir djetetovoj mami, s veseljem ga je prihvatila, a ostali putnici smješkali su se i pljeskali.

Darovi iznenađenja često izazivaju radost. Bilo da su to darovi koje trebamo ili želimo, kroz njih nam darivatelj pokazuje Kristovu dobrotu. U ranoj crkvi Tabita je bila poznata po dijeljenju odjeće i »puna dobrih djela i milostinje što ih je činila« (r. 36). Kad je umrla, oni kojima je pomagala izložili su »gornje i donje haljine što ih je bila izradila« (r. 39). Govorili su o njezinoj dobroti i kako je dotaknula njihove živote.

U dramatičnom preokretu događaja, Petar je snagom Duha Svetoga vratio Tabitu u život (r. 40). Njegovi su postupci ispunili radošću one koji su ju voljeli i »mnogi povjerovaše u Gospodina« (r. 42).

Naša djela dobrote mogu biti neka od naših najupečatljivijih sjedočanstava. Radost darivanja dolazi iz Božjeg srca.

– Katara Patton

Oče, velikodušno si nam darovao svoga Sina. Hvala ti!