… tko smije stajati na njegovu svetom mjestu? Onaj u koga su nedužne ruke i čisto srce… <br>Psalam 24:3,4

… tko smije stajati na njegovu svetom mjestu? Onaj u koga su nedužne ruke i čisto srce… Psalam 24:3,4

KRALJICA, u svojim bijelim rukavicama, bila je oličenje elegancije, a ruke Bobbyja Moorea bile su prekrivene prljavštinom. On je bio kapetan engleske nogometne reprezentacije kad su na Svjetskom prvenstvu ostvarili tu povijesnu pobjedu. Tada mu je sinulo da se treba rukovati s kraljicom. Preznojio se i mahnito brisao ruke o svoje prljave kratke hlače.

To je bio baš smiješan trenutak. Vjerojatno smo svi iskusili što znači osjećati se nelagodno ili ‘nečisto’ – osobito pred nekim tko ima autoritet. Kako se nositi s takvim susretima?

Psalmist ima na umu to pitanje dok razmatra svoj položaj pred nebeskim Vladarom: »… tko može stajati na svetom mjestu njegovom?« (r. 3)

Stvarno, tko? »Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno« (r. 4, K. S.). Kad god to pročitam, osjećam se kao Bobby Moore, duboko svjestan svojih nečistih ruku pred savršenim Kraljem. Onoga s »čistim rukama« psalmist opisuje kao osobu koja se »ne oslanja na idole« (r. 4).

Idolopoklonstvo je oslanjati se na sebe – ili na bilo koga ili bilo što osim na Boga – kad su u pitanju ruke čiste od grijeha. Umjesto toga, pouzdajmo se u Krista i bit ćemo dobrodošli na njegovo »sveto tlo« jer naš je »život skriven u Kristu« (Kološanima 3:3). Spasiteljeve čiste ruke sada su naše.

– Chris Wale

Isuse, ti si naša svetost. Po tebi stojimo na »svetom tlu«.