Pročitajte: Poslanica Filipljanima 3:17-2117 Ugledajte se u mene, braćo, i gledajte one koji tako žive kao što nas imate za ugled! 18 Jer mnogi o kojima sam vam mnogo puta govorio, a sada i plačući govorim, žive kao neprijatelji Kristova križa. 19 Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, a slava u njihovoj sramoti. Misle samo na ovozemno. 20 Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista. 21 On će preobraziti naše bijedno tijelo da bude jednako njegovu slavnom tijelu, po sili kojom može sve sebi podložiti.
Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista.
Filipljanima 3:20
KAD sam bila mlada voljela sam odlaziti u lokalni kafić poznat po slasticama i uživati u vaflima i slatkom čaju. Kao odrasla osoba, preselila sam se u drugi grad i bilo mi je žao ostaviti svoj omiljeni kafić. Zato kad putujemo planiramo rute tako da možemo ondje svratiti, u nadi da će jednoga dana nešto slično biti otvoreno blizu naše kuće.
Čežnja. Svi ju doživljavamo. Ponekad ono za čim čeznemo – poput omiljenog kafića – zapravo i nije ono što nam doista treba, nego tek odraz dubljih težnji našeg srca.
Pišući vjernicima u Filipima, Pavao ih podsjeća da žive u svjetlu svoje najdublje čežnje – Kristova povratka i potpunog dolaska njegova Kraljevstva (r. 20). Isusov dolazak donijet će potpunu obnovu i preobraziti vjernike da budu jednaki »njegovu slavnom tijelu« (r. 21).
Umjesto da samo čeznemo za onim što ne može pružiti trajno zadovoljstvo, Pavao kaže da je ta nadolazeća stvarnost koju vjernici nestrpljivo očekuju (r. 20) – dan kada više neće biti patnje, kada ćemo gledati Isusa licem u lice.
Spoznaja da će naše čežnje jednoga dana biti ispunjene daje nam snagu da svakoga dana živimo za Krista (r. 12-14).
Nedavno je nekoliko kilometara od moje kuće otvoren kafić s desertima, mali podsjetnik da će se jednoga dana ispuniti mnogo važnija čežnja. Do tada – čekamo.
– Lisa M. Samra
Isuse, ispuni nas nadom dok čekamo tvoj povratak.
