Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam! 2 Kraljevima 2:2

ČOVJEK po imenu Hidesaburo Ueno predavao je na tokijskom Carskom sveučilištu 1920-ih godina. Svako poslijepodne vraćao se u 15 sati vlakom, a njegov pas Hachiko ga je čekao. Jednog je dana profesor Ueno doživio moždani udar tijekom nastave i umro. Kad nije sišao s popodnevnog vlaka, Hachiko je malo čekao, a zatim otišao kući. Pas se vratio sljedećeg dana u isto vrijeme, i sljedećeg dana, i dan nakon toga, i tako deset godina. Hachikova odanost dirnula je srca mnogih Japanaca koji su dolazili praviti mu društvo.

Elizej je na sličan način bio odan svome gospodaru Iliji. Na dan kada je Elizej znao da će ga izgubiti, nije ga ispuštao iz vida. Tada su vatrena kola odvezla Iliju »u vihoru put neba« (r. 11). Elizej je glasno povikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i njegovi konjanici!« (r. 12) Podigao je Ilijin ogrtač, simbol prorokove moći koji je prije razdvojio rijeku Jordan (r. 8) i upitao: »Gdje je sad Gospodin, Bog Ilijin?« (r. 14). Udario je po vodi, koja se razdvojila kao i za njegova gospodara. Kakav gorko-sladak dan!

Jeste li izgubili nekoga koga volite? Svaki jecaj je sjećanje na ljubav koju ste dijelili. Silno patite jer ste silno voljeli. Kako gorko-slatko iskustvo! Hvala Bogu za sposobnost da volimo. Elizej je podigao Ilijin ogrtač. Što biste vi mogli učiniti?

– Mike Wittmer

Dragi Oče, hvala ti što si nam dao ljude koje volimo.