On im odvrati: »Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati.« Luka 19:40

NAKON što se naša obitelj uz rijeku opraštala od moga oca, svatko je odabrao kamen koji će nam pomoći da ga se sjetimo. Njegov je život bio šahovska ploča pobjeda i poraza, ali znali smo da nas voli. Moji su prsti pratili glatku površinu kamena. Prisjećala sam se i bio je blizu.

U 19. poglavlju Lukina evanđelja Isus je trijumfalno ušao u Jeruzalem, dok je mnoštvo mahalo palminim granama, uzvikivalo Hosana i klicalo: »Blagoslovljen kralj koji dolazi u Gospodnje ime!« (r. 38) U preziru farizeja prema onome što su smatrali bogohulnom tvrdnjom o njegovu mesijanstvu, naredili su Isusu da kaže učenicima da šute. Isus je odgovorio: »… ako ovi ušute, kamenje će vikati« (r. 40).

Kamenje zaista viče, na mnogo načina. Bog je koristio kamenje kroz cijelu priču o svojoj ljubavi prema nama. Na dvije grubo isklesane kamene ploče napisano je deset zapovijedi kako živjeti (Izlazak 34:1). Kamenje sjećanja postavljeno usred rijeke Jordan podsjećalo je naraštaje Izraelaca na Božju odredbu i vjernost (Jošua 4:8,9). Kamen koji je čuvao mjesto gdje je položeno Isusovo tijelo isti je onaj koji je »odvaljen« da pokaže da je uskrsnuo (Matej 27:59-66; Luka 24:2). ’Slušajmo’ taj kamen dok nas podsjeća na Isusove riječi: »Ja sam uskrsnuće i život« (Ivan 11:25).

– Elisa Morgan

Dragi Oče, čak i kamenje govori o tvojoj ljubavi.