Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se! Marko 6:50

BILA je to njezina najgora noćna mora, ali bila je stvarna. Vjetrovi uragana Raymond od 240 kilometara na sat i valovi visoki petnaest metara bacali su trinaestometarsku jahtu, koju su Tammi i njezin zaručnik trebali isporučiti u San Diego, poput igračke. Bez svijesti Tammi se nakon dvadeset sedam sati probudila i otkrila da je Richard pao u more. Samoj, slomljenog srca i bez radijskog kontakta u teško oštećenoj jahti, prepreke su joj se činile nepremostivima. Uz silan napor, uspjela je stići na Havaje četrdeset i jedan dan poslije.

Tammina ustrajnost podsjeća me na duge sate učenika koji se »muče veslajući« (r. 48). Dok Isus »uziđe na goru da se pomoli« (r. 46), oni su se borili sa snažnim, nemilosrdnim vjetrom. Ali Isus je, promatrajući njihovo mukotrpno veslanje, bio potpuno svjestan njihove potrebe pa oko »četvrte noćne ure dođe… k njima po moru« (r. 48). Snaga njegove prisutnosti ulijevala je mir jer on »utiša vjetar« (r. 51).

Često osjećamo kako nam snaga i nada nestaju kada se »mučimo veslajući« protiv nemilosrdnog vjetra, problema koji remete planove i štete zdravlju, odnosima ili materijalnoj sigurnosti. Ali dok se, poput Tammi, osjećamo sami, Isus neprestano bdije nad nama i s nama je u našim borbama. Koliko god dugo traju naše nevolje, dok držimo svoja srca otvorenima njegovoj prisutnosti, njegov mir rastjeruje strah.

– Anne Le Tissier

U vjeri primamo tvoj mir i moć da vodiš naše živote.