Nisamo više sami
Isusova smrt
45 Od šeste do devete ure nastade tama po svoj zemlji. 46 Oko devete ure Isus povika iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?«, to jest: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 Neki od onih što su stajali ondje čuli su to i rekli: »Zove Iliju.« 48 Odmah otrča jedan od njih, natopi spužvu octom, natače je na trsku i dade mu da pije. 49 Drugi su rekli: »Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« 50 Opet povika Isus jakim glasom i ispusti duh. 51 Tada se hramska zavjesa razdera na dvoje, odozgo do dolje; zemlja se potrese, stijene se raspuknuše;
Oko devete ure Isus povika iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?«, to jest: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Matej 27:46
KAO ateistica Deb je uvijek živjela kako je htjela, ali nakon godina slomljenog srca zbog jedne razorne veze za drugom, bila je očajna. Razmišljajući o samoubojstvu, slučajno je naišla na Gideonov Novi zavjet i otkrila da će nakon smrti morati položiti račun Bogu za svoj protraćeni život. To ju je prestravilo. Tako se na Veliki petak ušuljala u stražnji dio crkve i čula čitanje – današnje retke – koji će joj zauvijek promijeniti život. Nekontrolirano je jecala, shvaćajući da više nije netko koga odbijaju, nego da je Božja voljena kći.
Detalj koji je pogodio Deb u njezinoj osamljenosti bio je: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?« (r. 46) Mnogi teolozi vjeruju da te riječi, zajedno s podnevnom nadnaravnom tamom »po svoj zemlji« (r. 45), pokazuje da je na križu naš grijeh odvojio Isusa od prisutnosti Boga Oca. No teška hramska zavjesa koja je držala ljude podalje od Svetinje nad svetinjama, tada se »razdera na dvoje« (r. 51), simbolizirajući Isusovu smrt koja je uklonila prepreke između nas i Boga.
Loši odnosi donose sram, a usamljenost je tiha, stalna bol. Zahvaljujući Isusu mi smo sjedinjeni s Bogom i naš sram je uklonjen. Nikada više nećemo biti istinski sami.
– Tanya Marlow
Dragi Isuse, na križu si doživio potpuno napuštanje zato da se mi nikada ne moramo odvojiti od Boga.
