Beznadno ili puno nade
32 Tada iznesoše pred sinove Izraelove neistinu o zemlji koju su bili uhodili. Pripovijedali su: »Zemlja koju prođosmo i uhodismo jest zemlja koja ždere svoje stanovnike. Svi ljudi što ih tamo vidjesmo, neobično su veliki. 33 Vidjesmo tamo i divove, Anakove sinove od divovskoga roda. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima činiti.«
Svakako pođimo gore i osvojimo je! Jer je možemo lako prevladati! Brojevi 13:30
SVAKE jeseni neke biljke nadražuju sinuse moga sina. Jedne su noći njegovi simptomi bili toliko jaki da sam pomislila da ga moramo odvesti liječniku. Naša se obitelj upravo oporavila od mjeseci ozbiljnih zdravstvenih problema, a ja sam bila toliko obeshrabrena da se nisam htjela ni moliti. Moj suprug je, međutim, našao nadu u svemu onome u čemu nam je Bog već pomogao. Molio se za Božje vodstvo. Ubrzo nakon toga, uz pomoć lijekova, stanje našeg sina se poboljšalo.
Iako su neki bili obeshrabreni, Kaleb i Jošua također su pokazali nadu i optimizam nakon što su izvidjeli zemlju Kanaan (Brojevi 14:6-9). Bog je obećao tu zemlju Izraelu, a Kaleb je rekao: »Svakako pođimo gore i osvojimo je!« (13:30)
Drugi su smatrali da je to nemoguće, da su Kanaanci vrlo moćni, a njihovi gradovi dobro utvrđeni (r. 28,31-33).
Bili su to ozbiljni izazovi, no Kalebova vjera počivala je na Božjoj vjernosti njegovu narodu u njihovim borbama. Božji je narod na kraju osvojio Kanaan, a Kaleb je dobio svoj dio jer je »posve stupio na stranu Gospodina« (Jošua 14:9).
Mnoge situacije djeluju beznadno, ali za one koji poznaju Boga i vjeruju u njegovu vjernost, uvijek postoji razlog za nadu jer vjerujemo da će njegova moć i milost biti s nama.
– Jennifer Benson Schuldt
Neka hrabrost i nada izviru iz našeg odnosa s tobom i nadahnu druge da traže tvoju pomoć.
