Poznavati i voljeti druge
15. prosinca
2 Korinćanima 2:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
8 Kad si išao pred svojim narodom,
Bože, kad si koračao kroz pustinju,
9 zemlja se tresla, nebo je kišilo pred Bogom.
Sinaj se tresao pred Bogom, pred Bogom Izraelovim.
10 Obilnu kišu izlijevao si, Bože, na svoju baštinu,
i kad je iznemogla, ti si je krijepio.
11 U noj se nastani tvoje stado,
u svojoj dobroti providio si siromahu, Bože.
Otac siromaha i zaštitnik udovica… Psalam 68:6
AKO ne računamo moju mačku, ja živim sam. Za mene, kao i za mnoge druge, život je užurban; ponekad malo previše, i često mi preostaje malo vremena za razmišljanje. Uglavnom sam zadovoljan svojim tempom života i brojnim videosastancima, ali na kraju dana nedostaje mi netko s kime ću podijeliti život ili zagrljaj. I u tome nisam sam. Nedavno istraživanje pokazalo je da se 26 posto odraslih u Ujedinjenom Kraljevstvu osjeća usamljeno cijelo vrijeme ili bar dio vremena. Usamljenost je suvremena epidemija.
Bog vidi našu potrebu za povezivanjem, pripadanjem i odnosom. Kao što čitamo u Psalmima, on je silan i svemoguć. Kad je »koračao kroz pustinju, zemlja se tresla« (r. 8,9). Onaj koji ide kroz pustinju, zaslužuje da kličemo njegovu imenu (r. 5). No, za razliku od zemaljskih vladara, on pokazuje svoju veličinu, ponajprije time kako se odnosi prema najmanjima i najneuglednijima. On je otac »siromaha i zaštitnik udovica… Bog napuštenima daje stan u kući« (r. 6,7).
Bili stari ili mladi, zatočeni fizički ili emocionalno, mi koji se zbog bilo kojeg razloga osjećamo usamljenima, možemo vjerovati da je Bogu jako stalo do naše situacije. U pustinjama naše usamljenosti, on obećava obilne pljuskove blagoslova koji će osvježiti isušenu zemlju naših života (r. 10).
– Adrian Smith
Bože, hvala ti što nas vidiš i što napuštenima i osamljenima nalaziš mjesto u svojoj obitelji.
15. prosinca
14. prosinca
12. prosinca
11. prosinca
