Sve mogu u onome koji me krijepi. Filipljanima 4:13

IZMEĐU dvaju poslova u velikim tvrtkama, Russell je radio na farmi pilića. Bio je to nezahvalan, dosadan i smrdljiv posao koji nije podmirivao osnovne životne potrebe.

»To je to, Gospode, ne mogu više«, rekao je slomljen jednog poslijepodneva, dok mu je srce bjesnilo. »Ne mogu staviti još jedno jaje u još jedan podložak!« U tom trenutku prišao mu je kolega i najavio da mora ranije otići: »Možeš skupiti i moja jaja, zar ne?«

Odmah se sjetio retka iz Poslanice Filipljanima 4:13: »Sve mogu u onome koji mi daje snagu« (K. S.). No umjesto da ga utješi, razbjesnio ga je. Ne mogu! Nemam snage!

Kad je apostol Pavao to napisao, i on je priznao da to ne dolazi prirodno: »Znam oskudijevati, znam i obilovati; u svemu i u sve sam se uputio…« (r. 12). Nije se automatski oslanjao na Isusa da mu da snagu da bude zadovoljan. Takva je snaga dostupna, no moramo posegnuti za njom.

Često se u poteškoćama, kada gladujemo ili oskudijevamo (r. 12), učimo oslanjati iz trenutka u trenutak na snagu i milost koju Isus obećava svom narodu. Tomu je Bog želio podučiti Russella: kad nemaš snage, osloni se na moju. Možda danas, kada ste nezadovoljni ili shrvani, i vi možete započeti s priznanjem da vam je potrebna snaga koju samo Krist može dati. Neiscrpna je i dostupna – uvijek.

– Debbi Fralick

Bože, nauči nas živjeti u tvojoj, a ne u svojoj snazi!