Obnovljena nada
11 Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!
Zaključni poticaji i pozdrav
12 A molimo vas, braćo, da priznate one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu te vas opominju. 13 Cijenite ih osobito u ljubavi zbog njihova djela. Živite u miru među sobom!
14 Potičemo vas, braćo: poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima! 15 Gledajte da nitko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda revno nastojte oko dobra među sobom i prema svima!
Potičemo vas, braćo: poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima! 1 Solunjanima 5:14
TIM je bio zbunjen. Zašto njegov osamnaestogodišnji sin posljednje vrijeme toliko vremena provodi u knjižnici. Njegov sin, autistični mladić, rijetko kada je s nekim razgovarao i obično se nakon nastave vraćao ravno kući. Što se promijenilo? Kada ga je pritisnuo, odgovorio je: »Učim s Navinom.«
Ispostavilo se da je Navin, koji je išao s njime u razred, primijetio da Timov sin ima teškoće i ponudio mu je da zajedno uče. To novo prijateljstvo – prvo u osamnaest godina – uvelike je ohrabrilo obeshrabrenog oca koji je izgubio nadu da će njegov sin ikada imati prijatelja.
Nada je obnovljena jer je nekome bilo dovoljno stalo da stane uz nekoga kome je potrebna pomoć. Služeći ranoj crkvi, Pavao je znao da se to odnosi i na našu nadu u spasenje. Vjernici trebaju bdjeti i biti trijezni (r. 6), živjeti u nadi u Kristov povratak i pomagati jedni drugima (r. 11), posebno onima kojima je potrebna pomoć.
Zato, iako su ti vjernici živjeli u ljubavi i ugađali Bogu (4:1,10), Pavao ih podsjeća da tješe malodušne, pomažu slabima (5:14). Primijetimo li kršćanina koji je uplašen, zabrinut ili malodušan, priđimo mu – saslušajmo ga, recimo mu lijepu riječ ili sjedimo s njime u tišini. Bog nas može upotrijebiti da hrabrimo druge da se nastave pouzdavati u Isusa.
– Jasmine Goh
Bože, pomogni nam u drugima obnavljati nadu u Isusa.