Nema kruha bez motike

Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 9:24-27
24 Ne znate li da u trkalištu svi trče, ali jedan dobiva nagradu? Tako trčite da dobijete! 25 A svaki koji se bori, od svega se odriče: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. 26 Ja dakle tako trčim, ne kao na nesigurno; tako se borim, ne kao onaj koji udara u vjetar. 27 Nego trapim svoje tijelo i zarobljavam ga da tako, nakon što sam drugima propovijedao, sam ne budem isključen.

Ja dakle tako trčim, ne kao na nesigurno… 1 Korinćanima 9:26

ANDY Murray opisan je kao »štrkljasti dječak« dok je igrao svoj prvi profesionalni meč na prestižnom teniskom turniru u Wimbledonu. No nakon što se podvrgao strogom treningu, svoje tijelo je nazvao ‘strojem’, što je bilo rezultat planske prehrane, iscrpljujućeg vježbanja, trčanja, brojnih sati provedenih na terenu – i ledenih kupki! Godine samodiscipline pretvorile su njegovo mršavo tijelo u ‘snažan stroj’ dok je slijedio svoj san da postane svjetski prvak. Bez discipliniranih svakodnevnih navika, procvat Andyjeva dara bio bi nemoguć, načelo je koje se odnosi i na naš duhovni život.

Pavlovo odricanje (r. 25) i trapljenje svoga tijela (r. 27) moglo bi se pogrešno protumačiti kao strogo uskraćivanje ili samobičevanje. No Pavao nam daje jasnu usporedbu. Vrhunski sportaši bili su spremni podvrgnuti se strogoj tjelesnoj pripremi kako bi osvojili »raspadljiv vijenac« (r. 25). Kudikamo je veća naša motivacija da slijedimo Božje putove i nakane. Pavao nije sugerirao da bi njegovo spasenje došlo u pitanje (r. 27) kad bi pogriješio, ali je želio dati sve od sebe da ispuni sve što je mogao za Božje kraljevstvo.

Iskušenja, ometanja i ciljevi koje si postavimo u životu mogu ojačati iskustvo živahnog, dinamičnog života u kome prebiva Duh Božji.

– Anne Le Tissler

Slijedimo li Božje putove, njegov će život rasti i cvjetati u nama i otkrivati njegovu istinu i drugima.