Zastrašajuća stvar

Pročitajte: Knjiga Postanka 23:1-4,17-20
1 Sara poživje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine života Sarina. 2 I umre Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poče Abraham oplakivati Saru. 3 Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori Hetitima ovako: 4 »Ja sam samo tuđinac i došljak među vama. Dajte mi dakle zemljište za grob kod vas, da iznesem svoju pokojnicu iz kuće i da je pokopam!«
17 Tako Efronovo polje, što je u Makpeli, nasuprot Mamri, polje zajedno s pećinom, što je bila na njemu, i sa svim drvećem što je bilo na polju i po njegovoj međi unaokolo, 18 prijeđe pravno u Abrahamov posjed pred svim Hetitima što su bili došli na gradska vrata.
19 Nato Abraham pokopa Saru, svoju ženu, u pećini na polju Makpeli, istočno od Mambre, to jest Hebrona, u kanaanskoj zemlji. 20 Tako prijeđe polje i pećina što je bila na njemu od Hetita pravno na Abrahama za baštinsko groblje.

I poče Abraham oplakivati Saru. Postanak 23:2

»STRAŠNA je stvar / voljeti ono što smrt može dodirnuti.« Tim stihovima započinje pjesma koju je prije više od tisuću godina napisao židovski pjesnik Judah Halevi, a prevedena je u dvadesetom stoljeću. Pjesnik objašnjava što se krije iza straha: »voljeti… / I oh, izgubiti.«

U Knjizi Postanka vidimo izljev osjećaja nakon Sarine smrti: »… i Abraham uđe u žalost za Sarom« (r. 2, K. S.). Poglavlje otkriva prekrasnu, tužnu priču o gubitku jednog od najupečatljivijih likova iz Pisma: Sare, Abrahamove vjerne žene, starice koja se smijala vijesti da će postati majka (18:11,12), no ipak je plakala od boli kad je rađala Izaka.

Posvećujemo veliku pozornost, ljudskošću bogatom retku u Evanđelju po Ivanu: »Navrele Isusu suze« (Ivan 11:35). Mesijine suze na Lazarovu grobu naglasile su Isusov gubitak. Voljeti je doista strašna stvar. Pjesnik Halevi to naziva »stvar za bezumnike«, a zatim to naziva i »svetinjom«, što i jest, posebno za one čija je vjera skrivena »s Kristom u Bogu« (Kološanima 3:3).

Volimo i gubimo sve, od supružnika do djece, roditelja, prijatelja, do kućnih ljubimaca, a plakati »bolnom radošću« tako je ljudski. Ipak, za kršćane plač traje kratko. Kao što je David napisao: »… navečer dolazi plač, a ujutro već vlada radost« (Psalam 30:6).

– John Blase

Naš nas nebeski Otac nije ostavio bez nade.