Božje nježno vodstvo
govori vaš Bog.
2 Govorite Jeruzalemu ljubazno,
javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo,
da je dovoljno ispaštana njegova krivnja,
jer je primio iz Gospodnje ruke
dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.«
3 Čuj, ori se glas u pustinji:
»Pripravite put Gospodinu!
Poravnajte u pustoši
stazu našemu Bogu!
4 Svaka dolina neka se podigne,
svaka gora i brežuljak neka se slegnu!
Što je krivo neka bude pravo,
bregovito zemljište neka bude dno doline!
5 Jer će se javiti Gospodnji sjaj.
Svako će ga tijelo gledati.
Jer su to Gospodnja usta obećala.«
6 Čuj, ori se glas: »Navješćuj!«
I on će pitati: »Što da navješćujem?
Svako je meso trava.
Sva je njegova milina kao poljski cvijet.
7 Trava se osuši, cvijet uvene
kad Gospodnji dah puhne na njih.
Jest, trava je narod.
8 Trava se osuši, cvijet uvene.
Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.«
9 Uziđi na visoku goru, Sione,
kao glasnik radosti!
Podigni svoj moćni glas
kao glasnik radosti, Jeruzaleme!
Podigni ga! Ne boj se!
Objavi Judinim gradovima:
»Evo, tu je vaš Bog!
10 Evo, svemogući Gospodin dolazi kao pobjeditelj!
Njegova mu je mišica dala pobjedu.
Evo, njegova plaća s njim dolazi!
Bojna njegova nagrada ide pred njim.
11 Kao pastir, tako on pase svoje stado.
Janjad uzima u svoje naručje.
Nosi ih na svojim prsima;
polako vodi ovcu dojilicu.«
Janjad uzima u svoje naručje. Nosi ih na svojim prsima; polako vodi ovcu dojilicu.
Izaija 40:11
SVI su se divili Jill zbog njezine inteligencije i poleta. Nakon diplome na Cambridgeu uslijedio je doktorat i uspješna karijera u naftnoj industriji do njezinih tridesetih. Međutim, kada je dobila djecu, uslijedilo je razdoblje kada su njezin posao i služba bili u drugom planu, neprimijećeni. Iako je to bilo sušno razdoblje za nju duhovno, oslonac joj je bio redak iz Izaije 40:11: »… polako vodi ovcu dojilicu.« Gledajući unatrag, rekla je da je utješno znati da Bog suosjeća s iscrpljenim roditeljima i da nas »polako vodi«.
Svi mi imamo razdoblja u kojima se osjećamo neprimjetnima, ‘skrivenima’ od svijeta ili zaboravljenima od Boga, što dovodi do duhovne praznine i umora. Narod Jude to je sigurno znao kada je bio izgnan u Babilon zbog svoga grijeha. U Izaiji Bog najavljuje kraj izgnanstva duhovno iscrpljenom narodu: »Tješite, tješite moj narod – govori vaš Bog. Govorite Jeruzalemu ljubazno…« (r. 1,2). Vratili su se u Jeruzalem bez problema (r. 3-5) i uvjerili se u istinitost radosne vijesti (r. 6-10) jer »riječ našega Boga ostaje dovijeka« (r. 8).
Kad god smo iscrpljeni, duhovno suhi ili neprimijećeni, dođimo Gospodinu koji »u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svojem naručju i brižno njeguje dojilice« (r. 11, K. S.).
– Tanya Marlow
Ljubljeni i nježni Bože, naš Pastiru i Vodiču, molimo te, budi s nama. Utješi nas i ponesi u svojem naručju.