… znajući da iskušenjima vaša vjera biva utvrđena u postojanosti.

Jakovljeva 1:3

MOJE plovidbeno ‘krštenje’ bilo je u toplom Egejskom moru. Već na prvom satu sam se zajedno s instruktorom šest puta prevrnuo sa svojim gumenim čamcem. Bio sam pod vodom, ponekad s punim ustima morske vode! Okrenuo bih čamac, i onda se potpuno iscrpljen popeo u njega – da bih se za nekoliko minuta ponovo prevrnuo. Ipak, kroz opetovano prevrtanje na kraju sam uspio ploviti.

Za mene je plovidba zahtijevala veliku upornost. Kada je Jakov ohrabrivao uplašene i napaćene kršćane dvanaest raspršenih plemena (1:1) da ustraju, upotrijebio je riječ hupomone, što znači radosna ustrajnost puna nade (r. 3).

Ne mogu reći da je prirodno iskreno radovati se (r. 2) usred kušnji, ali znam da obećane nagrade – poput samostalne plovidbe – pomažu da ne odustanemo. Možemo radosno ustrajati kada znamo da idemo prema nečemu boljem.

U našemu kršćanskom hodu naša radost nije u samim kušnjama, već u njihovu ishodu: jednoga dana bit ćemo »savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka« (r. 4). Ipak, kada put postane težak, često smo u iskušenju zadovoljiti se s manjim od Božjega najboljeg. Krajnje ispunjenje naše nade bit će na nebu. Ali već danas možemo se približiti Bogu, bolje ga upoznati i postati mu sličniji, čak i kroz kušnje.

– Adrian Smith

Suosjećajni Gospodine, pomogni nam ustrajati.