Ne daj da se ikada osramotim jer se u tebe uzdam!

Psalam 25:20

SVJETLA su zatreperila i ugasila se zbog žestoke zimske oluje i obilne kiše koja je padala cijele noći. Naše je jezero bilo uzburkano i valovi su bjesomučno udarali u susjedov zid, bacajući tone vode u njihov vrt, potpuno ga uništavajući. Kakva ironija. Zid izgrađen da zaštiti, postao je uzrokom tolike štete!

Ali nije li i život takav? Gradimo zaštitne zidove u svojim srcima kada nas ljudi povrijede ili razočaraju, dodajući cigle kad se to dogodi, blokirajući druge još više. Ali ti zidovi, namijenjeni zaštiti, tako često dovode do još više sukoba, usamljenosti i boli dok se trudimo istinski se povezati.

Naš je instinkt da se zaštitimo. Ali slika zida mog susjeda koji »uništava« njihovu imovinu podsjeća me koliko je lako da nam se naši napori razbiju o glavu. Umjesto toga, zavapimo Bogu poput psalmista: »Sačuvaj moj život i spasi me. Ne daj da se ikada osramotim jer se u tebe uzdam!« (r. 20)

U Božjoj prisutnosti nalazimo onoga koji razumije sve opasnosti koje nas okružuju (r. 16-19) i koji nam daje utočište koje nas nikada neće posramiti. Ako se pouzdamo u njegovu zaštitu punu ljubavi, shvatit ćemo da ne trebamo graditi vlastite obrambene zidove, »štit i oklop bit će ti njegova vjernost« (91:4).

– Debbi Fralick

Bože, hvala ti što si naša sigurnost, naše utočište, naša utvrda. Imajući to na umu zakoračimo u današnji dan.