Nijedan nije govorio za svoje imanje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.

Djela ap. 4:32

LISA i Freddie McMillan posjeduju jedinstveni restoran. Nude cjeloviti topli obrok svima koji dođu – bez naknade. Ovaj je par uložio dio ušteđevine kako bi pomogao starijim građanima koji često ostaju bez obroka i rijetko odlaze u restorane. Na jednoj polici nalazi se kutija za milodare. Lisa kaže: »Ponekad u njoj nema ništa. Ponekad zahvalnica, a ponekad 1000 funta. Uvijek imamo sve što nam treba. Naš cilj je zadovoljiti potrebe, vratiti dostojanstvo i unaprijediti zajednicu.«

Briga za potrebite može se činiti zastrašujućom zadaćom – osim ako se oslanjamo na Boga! U Evanđeljima čitamo da je Isus nahranio tisuće pozivajući svoje učenike da sudjeluju: »Podajte im vi jesti« (Matej 14:16). U knjizi Djela apostolskih saznajemo da je vjernicima »sve bilo zajedničko… nijedan među njima nije bio u oskudici« (4:32,34). Mnogi od njih prodali su svoju imovinu i dali novac apostolima, koji su to davali »svakome koliko je tko trebao« (r. 34,35). Shvativši da sve što imaju u konačnici pripada Bogu, dobrovoljno su ulagali u živote drugih od onoga što su posjedovali.

Bog daje. Ponekad svojom rukom, a ponekad kroz ruke svoga naroda. On zadovoljava naše potrebe kako bismo mi mogli zadovoljiti potrebe drugih.

– Elisa Morgan

Bog nam daje da bismo mi davali.